/Mračna noć duše : U čemu je poenta življenja?

Mračna noć duše : U čemu je poenta življenja?

U jednom trenutku većina nas je iskusila fenomen poznat kao mračna noć duše

Iako pokušavamo da pobjegnemo od toga, to je i dalje tu.Iako pokušavamo da ga prekrijemo i zataškamo, i dalje je tu.Iako pokušavamo da se smješimo i pretvaramo se da nije tu, ono je ipak tu.

Iako neki od nas traže odgovore u religiji, neki u duhovnoj filozofiji, ipak mali dio nas će potražiti profesionalnog psihologa.

Međutim iskustvo  Mračna noć duše nije isto što i depresija, koja se obično karakteriše kao biološkom i hemijskom neravnotešom, prekomjerne zabrinustosti i daje rezultate gubitka, mentalnih oboljenja, fizičkih bolesti, nasilja i tako dalje.Iako depresija ima sličnosti sa iskustvom Mračne noći duše, često se može liječiti i nekada izliječiti lijekovima, kognitivno ponašanje (CBT) , prakse svjesnosti ili promene načina života itd..

Ali imati iskustvo Mračna noć duše je mnogo drugačije iskustvo jer je prije svega duhovni i egzistencijalni oblik krize koji se ne može tretirati ili izliječiti terapijom ili pomoću psihijatra.Prema tome, oni koji prolaze kroz Mračnu noć često sve više imaju osjećaj beznadežnosti, očaja i nelagode jer shvataju da im niko ne može pomoći osim njih samih.To ih čini još više usamljenimfrustriranim i zbunjenim svijetom i samim sobom.

Svjestan sam toga kakav je osjećaj doživjeti potpunu psihološku i duhovnu pustoš i uprkos tome što se čini da tome nema kraja , ipak postoji svjetlo na kraju tunela, samo treba da znate u kom pravcu da gledate.

U ovom članku ćemo istražiti jedno od glavnih pitanja koje nas vječno uhodi tokom Mračne noći duše : ”Koja je poenta življenja?”

Šta je Mračna noć duše?

Koncept postojanja Mračne noći duše postoji već dugo, pojavljuje se već u 16. vijeku kada je pjesnik katolički mistik Sv. Jovan Krstaš napisao pjesmu pod nazivom ”La noche oscura del alma (Mračna noć duše).”

”Ako čovjek želi biti siguran u put kojim putuje, onda mora zatvoriti oči i putovati u mraku.”

Tradicionalno, Mračna noć duše se odnosi na iskustvo gubitka dodira sa Bogom/Stvoriteljem, i upuštanje u ponor praznine.Međutim po modernom shvatanju,Mračna noć duše nema isključivo religiozni karakter, ali često se odnosi na gubitak smisla života , osjećaj nepovezanosti sa božanstvom, osjećaj izdaje ili da smo zaboravljeni , gubljenje tla pod nogama.

Neka od najtežih pitanja koje postavljamo tokom ovog perioda uključuju na primjer: ”Zašto sam uopšte živ/a?” ”Zašto uvijek dobri ispaštaju?” ”Šta je istina?” ”Postoji li Bog ili život poslije života?” i ”Koja je poenta življenja?”

Mi ćemo se baviti ovim zadnjim pitanjem.

Koja je poenta življenja?

Svakoga dana možemo opsesivno tragati za odgovorom, ali najviše na suznemirava to da je odgovor na takvo pitanje ekspanzivno kao talasi na okeanu.

Neki ljudi nam govore :”Poenta je služiti Bogu??, drugi nam govore , ”Poenta je da napravimo razliku”, a dok neki govore, ”Nema poente uopšte : Sami stvarate poentu” Postoji stotine , čak i hiljade mogućih odgovora.

Šta dođavola, treba da učinimo?Ko je u pravu a ko nije…Ako uopšte ima neki ‘pravi’ ili ‘pogrešan’ odgovor? Mi se krećemo jednom putanjom i odmah postanemo nezadovoljni, razočarani i odbijeni onim što otkrivamo.Onda se krećemo drugom putanjom a istorija se ponavlja iznova i iznova dok sa užasom ne shvatimo : ”Svaki put značenja mi je besmislen”, i tako doživljavamo kolaps u žalosti i očaju.

Ovakav ciklus se ponavlja iznova i iznova tokom Mračne noći duše, tako da može postati mučenje.Znam jer sam to doživio.Čudna stvar je što iako dođemo do tačke potpunog razaranja, i dalje se vodimo nadom da će nam istraživanje jedne staze iznova iznova i iznova jednog dana donijeti neko zadovoljavajuće značenje.Izgleda da mislimo da je naš um rješenje problema ; da će nas korištenje uma osloboditi   stvarnog zatvora koji je kreirao naš um , koji ima osjećaj i potrebu da se kvantifikuje , mjeri i definiše sve.

Međutim, ono što nas većina ne uspjeva uraditi jeste postavljanje pravih pitanja na koje tražimo odgovore.Da li ste ikad pokušali da se zapitate:

Zašto mora postojati poenta života?Umjesto , Šta je poenta življenja?

Razmotrićemo ovo u daljem tekstu.

Sreća nije ovo ili ono, sreća jeste

Ranije danas sam otvorio svoju e- poštu i primio jednu potresnu poruku jednog od naših čitalaca , pitajući :

Ne razumijem.Zašto sam živ?Zašto osjećam život?Ne znam zašto sam sada tu.Ne vidim poentu zašto živim svoj život.Ne želim ništa, materijalna, fizička dostignuća , nikakve odnose, zabave, ništa.Ne znam šta da radim sa ovim tijelom, umom,i osjećanjima?”

Moj odgovor je da , iako se možda osjećate kažnjeno , zapravo ste blagoslovljeni.Zvuči apsurdno,čak i uvredljivo, ali to je istina.Prije nego što dođe do izlječenja, mora postojati proces uništenja i potpunog uništenja svega što mislite da će vam donijeti sreću.

Većina ljudi koji prolaze kroz Mračnu noć duše shvataju : Da ih ništa ne čini srećnim , tjelesno, seksualno, emocionalno, materijalno, politički, društveno, čak ni duhovno.A ovo je početak procesa prečišćavanja.Od rođenja ste uvjereni da će vas novac usrećiti, zgodan/bogat partner će vas usrećiti, visok iQ će vas činiti srećnim, velika kuća , uspješna karijera ili savršen život.

Ali sve to je laž,jer kada god priželjkujete sreću, odmah gubite dodir sa činjenicom da je sreća već tu,sada, u ovom trenutku, bez da uradite bilo šta ili pitate .Sreća postoji.

Ovo zvuči kao najsmješnija stvar koju ste ikada čuli, ali i duboko u sebi osjećate istinu u njemu.Ako je to slučaj , onda je prvi sloj vaših iluzija otklonjen; kakav blagoslov!

U stvarnosti, apsolutno je zastrašujuće to što vam je tlo pod nogama izmaklo,a to je upravo ono što doživljavamo tokom Mračne noći duše.A ipak, ovo iskustvo je najveći učitelj svih nas, jer osvjetljava ono što je krhko, prolazno i podložno promjenama ,rastu i raspadanju.zatim smo ostavljeni sa osjećajem velike praznine, ali u okviru ove praznine dolazimo do saznanja šta nikada ne može doći, otići, promijeniti se ili umrijeti, a to je istina onoga šta smo mi : čista, mirna blaženo svjesna suština.

Um je proizvod naše evolucionog razvoja: štiti nas i strukturira naše postojanje, a kroz njega možemo doživjeti ljepotu života, ali kako bi došli do bilo kakvog zaključka tokom Mračne noći, moramo shvatiti da je naš um ograničen a time i naše razmišljanje.

Zašto mora postojati ‘poenta’ življenja osim iskustva života i svim njegovim fascinantnim i šokantnim raznolikostima? zašto moramo ‘tražiti’ ili ‘naći’ , zašto jednostavno ne doživljavamo svaki trenutak u potpunosti i uživamo u jednostavnosti Bivanja?

Zato kažem da sreća nije ovo ili ono, sreća JE.I šta tačno tražimo kada želimo da odgovorimo na pitanje : ” KOja je poenta života?” Želimo zadovoljavajući odgovor koji će nam pasti na um i podariti nam sreću.

Ali sreća se ne može podariti jer sreća jeste.Sve ovo može zvučati kao neka fensi retorika, ali preporučujem da se prepustite i posmatrate malo više.Za mene je trajalo nekoliko godina, ali pitanja , ali pitanja u ovom artiklu su mi pomogla da razumijem da su sreća i ispunjenje već ovdje.Molim d aih pročitate kako biste nastavili putovanje.

Zapitajte se: Zašto mora postojati smisao života? Zašto ne mogu samo da budem ovdje, kakav jesam, već cjelovit i potpun?

Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranic