/Jaka sam žena, ali moja duša je umorna i iscrpljena od toga da uvijek budem jaka

Jaka sam žena, ali moja duša je umorna i iscrpljena od toga da uvijek budem jaka

Iscrpljenost nije dovoljna za opisivanje onoga što prolazim. Jesam iscrpljena, ali ovaj umor je iznad fiziološkog umora. To je psihološki, emocionalni umor.

Umorna sam od toga da budem jaka. Umorna sam od stavljanja osmijeha na lice svaki dan i osjećaja obaveze da moram biti super žena za svakoga i za sve.

Odjednom sjedim ovdje, osjećam se izgubljeno i nesigurno i ne znam gdje da tražim smjer.

Provela sam predugo vremena poričući svoje osjećaje, a sada se osjećam kao da sam ja ta koja se razotkriva.

Napisala sam mnogo članaka o Alfa ženi: jaka, neovisna, samodostatna žena. Zvuči lijepo, zar ne?

Nikada nisam osobito željela biti takva žena, ali život me natjerao da se suočim sa svojim najgorim noćnim morama, morala sam naučiti postati jaka, jer nitko nije bio tamo za mene kroz sve moje borbe i nevolje.

No ipak, tu sam, istrošena i izgubljena, pitajući se hoće li jednog dana netko biti tu za mene onako kako sam ja bila za njih.

Uvijek sam glumila nepogrešivu žensku ulogu koja izgleda kao da može učiniti sve.

Kada me drugi gledaju, oni me vide kao takvu. Oni me vide kao kompetentnu i sposobnu, ali moja je duša iscrpljena – vide me sigurnom i stabilnom – ali iznutra se raspadam.

Osjećam se kao da sam cijeli život provela pokušavajući dokazati da sam jaka i da će to što sam jaka biti dovoljno. Potrošila sam toliko mnogo energije da budem jaka i da sakrijem svoje stvarne osjećaje da sam sada umorna.

I sada, ja sam ta koja je postala blijeda i iscrpljena.

Kada ste uvijek snažni, obično potiskujete svoje želje, misli, a ponekad čak i kako se osjećate. Kada ste uvijek snažni, vrlo ste oprezni pri odavanju vaših problema bilo kome drugome.

Vidite to kao stavljanje tereta na druge ljude koje bi vi morali podupirati, a ne oni vas.

I ljudi koji su tako zauzeti brigom o drugima, rijetko traže pomoć. Ali kao snažna osoba, vi uvijek kroz izazove prolazite sami, i može doći trenutak kada dođete do točke pucanja.

Istina je da one najsnažnije od nas često najviše trebaju pomoć. Sada vidim da svi trebamo nekoga tko je samo malo jači od nas. Da, rekla sam riječ TREBATI, riječ koju sam tako dugo izbjegavala jer mi se činilo da ima negativnu konotaciju.

Ali došla sam do spoznaje da je u redu ne biti jaka. Često sam si govorila da nitko ne smije znati ništa o mojim borbama, bila sam uvjerena da oni koji su jaki nemaju prostora za slab trenutak.

Što ako te netko vidi da kr v ariš?

Što ako netko vidi suze koje zadržavaš za sebe?

Što ako netko sazna tvoje najdublje snove i želje u životu?

Sada sam se našla iscrpljenom od bježanja od moje potrebe da budem ranjiva.

Čeznem da se netko brine za mene, ne financijski, već želim snažnu ruku oko ramena, nekoga tko me može držati na zemlji bez obzira na oluju koju sam podnijela tog dana.

Ja sam ekonomski neovisna, ali ne želim ostati psihički najjača. Želim da me netko miluje.

Nema krivnje u želji da vas netko drži i brine o vama. Ne treba se sramiti. To nije slabost. To je zapravo vaša snaga, jer svi trebamo “nekoga” kako bi nas podsjetio da je u redu da ne budemo uvijek snažni.

To je moć ljubavi.

Naravno, i dalje možete biti jaki za druge. Ali pobrinite se da dolazi iz snage koju ćete moći održati.

Izvor: pozitivanstav

Podijeli svoje utiske o tekstu: