/Umjesto da jurite za srećom, prvo pronađite tamu

Umjesto da jurite za srećom, prvo pronađite tamu

loading...

Rješenje problema nije u vašoj sreći, nego u vašem bolu

Vaš bol, vaša tama, vaši najveći strahovi i sjene su vrata prema vašem prosvjetljenju.

Unutar paučine, prašine, prljavštine , vlažnih i užeženih granica vaše najdublje boli, ključ je svega što tražite.

Naši stari uređaji nam šapuću na uho da se sreća ne može naći kada poboljšamo ovo malo sebe, promijenimo tu osobu, preselimo na to mjesto, dobijemo taj posao, dostignemo taj stupanj, dobijemo tu diplomu…i tako dalje, do beskraja.

I postoji određena ovisnost o igranju igre sreće.Uvijek postoji neko novo uzbuđenje za kojim jurimo, nova drama da se odigra, nova stvar da se dobije.Jednostavno, težnja za srećom vam daje nešto da radite, tako da imate osjećaj da vrijeme trošite msisleno.

Zapravo, većina našeg ponašanja vođena je jurnjavom naše sreće.Tražimo ‘idealan’ odnos jer osjećamo da nas to dopunjuje.Tražime više plaćene poslove i više novca jer vjerujemo da će nam to donijeti veću udobnost i sigurnost koja će nam takođe donijeti sreću.U bogatim zemljama kupujemo stvari koje nam ne trebaju za koje mislimo da će nas učiniti srećnim.

Ali jednom kada dobijemo ono za čim smo jurili, šta se događa?Koliko dugo traje ta sreća?Ponekad sedmicu, mjesec dana ili čak jedan trenutak.No tada osjećaj prolazi, i opet smo na traci za trčanje, mahnito tragajući za sljedećim izvorom ‘sreće’.

Tužna stvar je ta da mi to često radimo potpuno nesvjesno i impulzivno.

Da, potraga za srećom najčešća je i patološka ovisnost koju vsi dijelimo ovih dana, i zaista, od početka ljudske rase.

Lijek za bol je u bolu

Lijek protiv bola je u bolu. – Rumi

Najveća bol s kojom se borim nije bijes ili tuga, već strah.Stavio sam ga na razne društvene, naslijeđene, neurološke, hormonske i psihološke čimbenike.Ali činjenica je da je tu.I pokušao sam joj pobjeći za čitav život, uvijek je na dnevnoj bazi.

Dokle god se ja sjećam, bilo je straha u mom životu.Strah od Boga, strah od mojih roditelja, strah od mojih učitelja, strah od drugih ljudi, i naposletku , strah od sebe.

Pokušavao sam vježbati da se suočim sa ovim bolom.Probao sam sa lijekovima, biljkama, kongnitivnom bihevioralnom terapijom, NLP, hipnozu, afirmacije, beskrajne knjige za samopomoć i još mnogo toga.I dok je to pomagalo neko vrijeme za upravljanje simptomima, uvijek se osjećalo kao način izbjegavanja, minimiziranja ili kontrole onoga što osjećam.

Na kraju sam otkrio da bez obzira na to koliko bježite od boli ili se pretvarate da nije tu, uvijek će biti blizu vas poput sjene.

I u ovom otkriću naučio sam nešto važno što želim da svi ljudi na planeti otkriju:

Lijek za bol je u bolu.

Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.