5 Stvari za kojim žale ljudi koji umiru, a vas će navesti da mnogo više cijenite život

Koja su najčešća kajanja onih koji umiru?

Ljudi mnogo ”rastu” kada su suočeni s vlastitom smrtnošću.Naučila sam da nikada ne podcjenjujem nečiju sposobnost za rast.Neke su promjene bile fenomenalne.Svako je doživio razme emocije, kako se očekivalo, poricanje, strah, bijes, kajanje, više poricanja i konačno prihvaćanje.Svaki je bolesnik pronašao svoj mir prije nego što su umrli, svaki od njih.

Kada su ih pitali za čim žale i šta bi to uradili drugačije, pojavile su se uobičajene teme.Evo najčešćih 5 :

1.Volio bih da sam imao hrabrosti živjeti život kakav želim, a ne kako drugi očekuju od mene

Ovo je najčešće kajanje svih.Kada ljudi shvate da je njihov život gotov i gledaju nazad na njega, lako je vidjeti sve te snove koji se nikada nisu ispunili.Većina ljudi nije poštovala ni polovinu svojih snova i morali su umrijeti znajući da je to zbog izbora kojeg su napravili ili nisu napravili.

Vrlo je važno poštovati barem neke svoje snove na putu.Od trenutka kada izgubite svoje zdravlje, tada je prekasno.

2.Volio bih da nisam toliko naporno radio

Ovo je došlo od svakog muškog pacijenta koje sam njegovala u domu.Propustili su mladost svoje djece i partnersko društvo.Žene su takođe govorile o tom žaljenju.No, kako je većina bila iz starije generacije, mnoge žene nisu bile hranitelji.Svi muškarci su se duboko kajali što su život trošili na traci radnog postojanja.

  1. Volio bih da sam imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje

Mnogi ljudi potiskuju svoje osjećaje kako bi održali mir s drugima.Kao rezultat toga, oni su se navikli na osrednji život i nikada nisu bili ono za šta su zaista bili sposobni postati.Mnogi su razvili bolesti koje su bile povezane sa gorčinom i sramotom koje su nosili kao rezultat.Ne možemo kontrolisati emocije drugih.

4.Volio bih da sam bio u kontaktu sa svojim prijateljima

Često oni ne bi zaista shvatili sve prednosti starih prijatelja sve do njihovih umirućih sedmica i nije ih uvijek bilo moguće pratiti.Mnogi su postali tako zatečeni u vlastitom životu da su tokom godina zaboravili prijateljstva.Bilo je mnogo dubokih žaljenja zbog toga što odvojili vrijeme za prijateljstva i napor koji su ti prijatelji zaslužili.Svima nedostaju njihovi prijatelji kada umiru.

5.Volio bih da sam si dopustio da budem sretniji

Ovo je iznenađujuće česta pojava.Mnogi nisu do kraja shvatili da je sreća izbor.Oni su zapeli u starim navikama.Takozvana ”udobnost” poznavanja prelijevala je svoje osjećaje, kao i njihove fizičke živote.Strah od promjene ih je činio da se pretvaraju da su neko drugi, i da su zadovoljni.Dok su duboko u sebi žudjeli da se iskreno smiju.

Kada ste u postelji, ono što drugi misle o vama daleko je od vašeg uma.Kako je divno biti sposoban pustiti i nasmijati se ponovo, mnogo prije nego što umrete.

Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.