/Ova žena je jedna od 80 ljudi na svijetu koja se sjeća svakog dana svog života

Ova žena je jedna od 80 ljudi na svijetu koja se sjeća svakog dana svog života

loading...

”Moje najranije sjećanje kojeg mogu da se sjetim je kada sam imala samo dvanaest dana.Moji roditelji su me smjestili na mjesto vozača u autu ( ideja moga oca) da bi me fotografisali.Kao novorođenče bila sam znatiželjna šta je sjedalo i šta je volan iznad mene.Iako u toj dobi nisam razvila sposobnosti da ustajem i istražujem kakvi su to objekti.”

 

Sjećate li se u najsitnijim detaljima svog prvog rođendana?Šta je sa snom koji ste imali sa 9 godina?Većina ljudi bi odgovorila ”ne” na ta pitanja, ali Rebecca Sharrock je jedna od rijetkih pojedinaca na ovoj planeti koji bi hrabro odgovorili ”da”.To je zato što 27-godišnjakinja ima jedinstveno stanje pod nazivom Visoko superiorna autobiografska memorija (HSAM). Uz oko 60-80 ljudi na zemlji, ona nije sposobna da zaboravi bilo šta.

Sharrock je počela svega da se prisjeća nakon svog dvanaestog rođendana.Još se uvijek može prisjetiti događaja koji su se dogodili kada je bila malo dijete.Na primjer, prisjeća se da su je stavili na vozačevo mjesto u kolima i forografisali.

Osim toga, Rebecca se sjeća da je mnogo vremena provodila po krevetu gledajući u igračke oko nje .Njezino sjećanje na rođenje njene najmlađe sestre Jessice je fascinantno ,

”Neposredno nakon mog drugog rođendana, rodila se moja sestra.Nisam tada razumjela šta je sestra i bila je mnogo više zainteresovana da se igra sa mojim igračkama.”

Uz sjećanje na svoju prošlost, Rebecca se može sjetiit svake riječi iz knjiga Harryja Pottera.Zapravo sposobna je da recituje riječ po riječ.

Iako se HSAM može činiti kao blagoslov , može imati svoje loše strane.Kako Rebecca kaže:

”To me čini nesposobnom da zaboravim bilo koji dan u mom životu,i stalno proživljavam svoju prošlost (emocionalno) u najsitnijim detaljima.

Uz pisanje knjige o njezinim iskustvima , ”Moj život je Puzzle”, Rebecca takođe sudjeluje u istraživačkim studijama pamćenja.Cilj je saznati više o tome kako um funkcioniše.

”Jedina svrha je naći odgovore na koji način svačije pamćenje funkcioniše, i pronaći bilo što što bi moglo pomoći ljudima sa demencijom i Alzheimerom”, objasnila je Rebecca.”Ljudi sa Alzeheimerovim stanjem su mi veoma bliski, kao što mi je bio otac od mog očuha, isto kao da mi je bio i biološki djed”

”Kada sam pročitala članak sredinom 2014., u kome piše da je nemoguće sjetiti se događaja prije nego što smo imali 4 godine.Nakon što sam završila sa čitanjem članka, pomislila sam ‘apsolutna glupost’.Ja sam trenutno u procesu pisanja knjige ”Moj život je Puzzle”, a sjećanje iz moje 14. godine ipunjavaju jedno veoma dugačko poglavlje.”

”Na samom početku života, provodila sam dosta vremena u svom krevetcu sa igračkama.Na moj prvi rođendan nisam imala pojma o čemu se tu radi, sve što sam znala je da me majka obukla u svrbljivu satensku haljinu , a ja sam plakala.Iako su mi rekli da je to moj poseban dan i da mnogo ljudi dolazi da me vidi.Još uvijek nisam razumila, ali sam ipak na kraju prestala plakati.Istog dana roditelji su mi poklonili igračku Miki Mausa,  čiji me izgled uplašio , mada to nisam mogla reći.Sve što sam mogla učiniti je baciti ga i lakati svaki put kada ga vidim.”

”Kada sam imala 18 mjeseci počela sam imati snove kada god bih zaspala.U to doba sam stvarno mislila da odlazim iz kuće, tako da sam uvijek željela spavati sa svojom mamom.Neposredno nakon drugog rođendana, rodila se moja sestra Jesicca.Tada nisam razumila šta je sestra , ali je bila mnogo više zainteresovana da se igra sa mojim igračkama.Iako sam tokom sljedeće godine ili tako nešto shvatila da nisam više jedino dijete i da sam morala sve dijeliti sa sestrom, dati joj svoju staru odjeću i igračke.”

”Takođe je upitno da li iko zaboravlja ili ne ono što je bilo.U ranom stadijumu demencije i Alzheimera gotovo uvijek se osobe mogu prisjetiti daleke prošlosti, koja se prije toga činila potpuno zaboravljeno.U početku , njihova kratkotrajna memorija slabi, ali im dugotrajna memorija postaje jača.Iako se u kasnijim fazama demencije gube sve vrste sjećanja.Ipak, moramo dodati ovdje da smo posjetom u domu naišli na ženu koja je dostigla fazu potpune demencije, ali je mahala rukama i govorila da je hranila golubove sa svojom bakom.(Što je zapravo i radila u djetinjstvu)

”Istina je da sam jedna od 60 ljudi na svijetu sa dijagnozom vrlo neobične memorije koja se naziva HSAM (ili visoko superiorna autobiografska memorija). To me čini nesposobnom zaboraviti bilo koji dan u mom životu, i stalno emocionalno proživljavam svoju prošlost.Međutim , oni od nas s HSAM-om nismo nisu jedini koji se prisjećaju svog života prije četvrte godine.Zapravo , velika većina ljudi na koje sam naišla prisjeća se tog perioda života kao što su rođendani ili božićne proslave.”

”Ima toliko toga što moramo istražiti o našem mozgu i o tome kako naša memorija funkcioniše.Prvo, naš mozak kontroliše cijelo naše postojanje, a drugo, sjećanja čine sve što smo naučili(svjesno i podsvjesno).Postoje mnoge različite vrste sjećanja koje svi mi posjedujemo, a oni koji imaju HSAM mogu da se prisjete svega u najsitnije detalje.Autobiografska memorija je sve ono što smo (lično) doživjeli u životu.”

 

Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.