Vjerujem u Veliku ljubav.Ali pričam kao da ne vjerujem.
Nemam neozbiljna očekivanja za romantiku.Ali vjerujem u veliku ljubav jer sam je imala.
Imala sam tu veliku ljubav. To je sveobuhvatna ljubav. To je “ne mogu vjerovati da postoji u fizičkoj sferi ” vrsta ljubavi.
Vrsta ljubavi koja izbija u nekontroliranu vatru, zatim se gasi i gori tiho, udobno, godinama. O kakvoj ljubavi pišu romani i simfonije. Takva vrsta ljubavi koja uči više nego što ste mislili da biste ikad mogli naučiti i vraća beskonačno više nego što je potrebno.
I vjerujem da to funkcionira ovako:
Ako ste sretni, susrećete se s ljubavlju svog života. Morate se družiti s njima, naučiti od njih, dati im sve pred sobom i dopustiti da ti utjecaji mijenjaju u nedokučivim mjerama. To je iskustvo kao nijedno drugo što imamo na ovoj zemlji.
Ali evo što bajke neće reći – ponekad se susrećemo s ljubavama naših života, ali ih ne zadržavamo.
Ne bismo se vjenčali s njima, da prođu godine uz njih, da držimo ruke na njihovoj smrti nakon života koji smo dobro živjeli zajedno.
Ne držimo se uvijek ljubavi naših života, jer u stvarnom svijetu ljubav ne osvaja sve. Ne rješava nepopravljive razlike, ne pobjeđuje zbog bolesti i bolesti, ne preklapa vjerske pukotine ili nas spasi od sebe, kad smo korumpirani.
Ne uvijek se držimo ljubavi naših života, jer ponekad ljubav nije sve što postoji. Ponekad želite malu zemlju ,dom s troje djece a oni žele užurbanu karijeru u gradu. Ponekad imate cijeli, širok svijet koji treba istraživati a oni se boje napustiti svoju zonu udobnosti. Ponekad imate veće snove od njih.
Ponekad najveći, najdivniji potez koji možete eventualno napraviti jest pustiti jedni druge da idete.
Drugi puta ne dobivate izbor.
Ali ovdje je još jedna stvar koju vam neće reći o pronalaženju ljubavi vašeg života: ne završavajući s njima ne diskvalificira njihov značaj.
Neki vas ljudi mogu voljeti više u godinu dana od ostalih koji bi vas mogli voljeti u pedeset godina. Neki ljudi mogu vas više naučiti u jednom danu od drugih koji vas uče čitav život.
Neki ljudi dolaze u naš život samo za određeno vremensko razdoblje, ali utječu na to da ih nitko drugi ne može ikada zamijeniti.
A tko smo mi da ih zovemo nečim druim osim ljubavima naših života?
Tko mi da smijemo zanemariti njihov značaj, prepisati svoja sjećanja, promijeniti načine na koji su nas promijenili na bolje, jednostavno zato što su se naši putevi razišli? Tko smo mi da trebamo odlučiti da ih očajnički moramo zamijeniti – da pronađemo veću, bolju, jaču i strastveniju ljubav koju možemo zadržati za cijeli život?
Možda bismo trebali biti zahvalni što smo uopće mogli upoznati te ljude.
Da smo ih moli voljeti. Da smo moli naučiti od njih. Da smo moli naš život proširiti i procvjetati kao rezultat njihova poznavanja.
Upoznavanje i ostavljanje ljubavi vašeg života ne mora biti najveća tragedija vašeg života.
Ako to pustite, to može biti vaš najveći blagoslov.
Uostalom, neki ljudi ih nikada ne upoznaju.
Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.