3 Pitanja koja će vam pomoći da živite smisleniji život

Moj tata je dao glavno obećanje meni i mojoj sestri kada je obećao da će biti tu za nas na naš prvi dan škole.

Radio je u Sao Paulu, Brazil i dolazio je kući u Milano samo dva puta godišnje, u avgustu i za Božić.Dakle taj veliki dan je konačno stigao, ali kada smo se probudili ujutro tata nije bio kod kuće.Bili smo slomljeni, ali uprkos razočarenju, i dalje smo bili uzbuđeni zbog škole.Pa, prvi dan je proletio, i kada je posljednje zvono zazvonilo , naš tata nas je čekao ispred školske kapije.Bio sam presrećan što ga vidim, i zajedno sa svojom sestrom skočio sam mu u naručje.Na putu do kuće, bombardirali smo ga našim pričama : šta smo radili u školi, imena naših novih drugara, učitelja, tabla sa svim tim kredama u boji, mapa Italije na zidu.

Naše priče su se nastavile kod kuće takođe, tokom porodičnog ručka.Kada se ručak završio, tata me je pogledao u oči i rekao : ”Paolo, od sutra, nemoj pričati o onome što si uradio, nego šta si naučio, da li si pomogao drugim ljudima i da li voliš to što si radio, jer ništa drugo nije bitno.”

Stavio je ruku na moje rame, pogledao me opet u oči , kao da sam bio odrastao, i ustao.Nekoliko sati kasnije otputovao je avionom u Brazil.Održao je svoje obećanje, tri dana putovanja samo da provede 6 sati sa nama.

Od milion riječi koje sam čuo i pročitao tokom godina, te riječi mog tate su uticale na moj život više nego bilo koje druge.Šta sam naučio iz onoga što mi je rekao? Naučio sam da ne mislim o pravim odgovorima ako nisam otkrio prava pitanja.Da li volim ono što radim? Učim li nešto? Pomažem li nekome? Ništa drugo nije bitno.

Evo kako da primijenite ova pitanja na vaš život.

1.Jesam li naučio/la nešto?

Moramo da se odvojimo od života koji je podijeljen na tri faze – ”dobiti diplomu, raditi, otići u penziju” .Da li zaista vjerujete da će vaš trenutni set vještina i znanja biti dovoljan da se vidite do kraja u svom profesionalnom životu?

Mnogi od nas bi voljeli da budu mašine za učenje.Ali kako to da se desi?Evo nekoliko prijedloga.

– Budite radoznali

Ako pomislite na Leonarda da Vinčija , koje riječi vam padaju na pamet? Slikar? NAučnik? Pisac? Inovator? Arhitekt? On je bio sve od toga : kao otjelovljenje termina ‘renesansni čovjek’, on je lutao između disciplina, izbjegavajući vrstu pretjerane specijalizacije koja nas zaustavlja da budemo u mogućnosti da razumijemo i mislimo o svim nevjerovatnim složenostima oko nas.

Kada je bio posljednji put da ste uradili nešto prvi put?

Učenje nije nešto što se desi na univerzitetu, u školi ili na profesionalnim kursevima.Ono što radimo u naše slobodno vrijeme može pružiti lekcije dodatne energije za naš radni život.Trenirali ste amaterski sportski tim?Počeli ste da učite kako da vodite tim.Podučavali ste studente?Naučili ste kako da motivišete ljude.prodali ste nešto?Shvatili ste psihologiju kupaca.Odveli ste posjetioce u muzej ili obliazak vašeg grada?Pa, naučili ste kako da dobijete pažnju ljudi.Lično naučio sam više o siromaštvu volontirajući u centrima za beskućnike nego u čitanju bilo koje reportaže.

-Učite od ljudi

Hajde da se vratimo na jednu jednostavnu tačku : svaka osoba koju upoznate u životu zna više o datom subjektu nego vi.Zbog toga možemo naučiti od svakoga, i najviše od najboljih učitelja na svijetu : djece.Ja sam naučio predivnu lekciju kada je moja ćerka Sadika imala samo četiri godine.Radio sam i ona je došla i poljubila me.”Ne sad, zauzet sam radim, ” rekao sam joj.Gledala me je i rekla mi : ”Tata, nikada više nemoj da odbiješ poljubac od nekog ko te voli!”

-Redefinišite šta je neuspjeh

Hajde da igramo kratku igru : hajde da redefinišemo riječ NEUSPJEH.Ako mogu da predložim ”Prvi pokušaj učenja”? Imam ozbiljan problem da prihvatim da je suprotno od uspjeha neuspjeh.

U suprotnom, vjerujem da je ključni element uspjeha neuspjeh, pod predpostavkom da naučimo iz njega.Tokom našeg života skupljamo mnoge uspješne neuspjehe.Svi učimo čineći greške.Pomislite na to kada smo učili hodati, ili kada smo pomagali našoj djeci da hodaju a oni su padali na pod.Jesmo li mislili da nismo uspjeli, ili da su oni učili?

2.Pomažete li drugima?

Dopustite da vas upoznam sa Sabine iz Lebanona.Upoznao sam je na konferenciji punoj važnih ljudi sa titulama kao direktori, predsjednici itd.Njena titula : klovn.Dakle, slušao sam njenu priču, jer je potrebno hrabrosti da budeš klovn.Sa grupom predivnih ljudi provela je sedmice u Grčkoj, praveći dobrodošlicu izbjeglicama iz Sirije.Sve što je htjela da uradi je jednostavno da im priušti nekoliko sekundi radosti i ljudske konekcije.Pitate se kakve ovo veze ima sa uspjehom.

Ko su najuspješniji ljudi : oni koji daju ili oni koji uzimaju?Oni koji uzimaju žele nešto od vas, dok oni koji daju žele da pomognu i da vam daju nešto, njihovo vrijeme, energiju, znanje ili savjet.Talan odgovor na pitanje je ‘oni koji daju’, sve dok razumiju razliku između udovoljavanja drugima i pomaganja.

3.Volite li ono što radite?

Shvatio sam šta je značio savjet mog tate, mnogo godina kasnije, pročitao sam citat Mark Tvena:

”Dva najvažnija dana u vašem životu su dan kada ste rođeni i dan kada shvatite zašto.”

Dopustite zato da vam objasnim moj drugi najvažniji dan u životu.Nakon diplomiranja, radio sam u banci.Tokom 6 mjeseci rada u Svjetskoj banci, mislio sam da sam napravio najveću grešku u životu.Odustao sam od bonusa, opcije dionica i lijepog kompanijskog auta.I na vrhu svega, kada sam se selio u Vašington, moja djevojka me je ostavila kada sam se ukrcavao na avion.

Nakon par očajnih mjeseci, otišao sam na svoju prvu misiju u zabačenom selu.Vozač, Georg me je odvezao da posjetim agro kulturni projekat; nakon mnogo kilometara na blatnjavim i prljavim putevima, zaustaio se pored bunara i rekao mi, prije nego što je bio sagrađen , njegova majka je morala da pješači 6 kilometara do rijeke da natoči vode.Onda je Svjetska banka sa UN, sagradila bunar, koji je bio samo nekoliko metara od sela gdje je živio, tako se njegov život promijenio.Georg je želio da mi se zahvali, čak i ako nisam ništa lično imao sa gradnjom bunara.Upoznao sam njegovu majku; grlili smo se dugo, bila je žena sa dostojanstvom.Shvatio sam kasnije da sam u ovom zaboravljenom selu, iskusio drugi najvažniji dan u mome životu.

Vratilo me nazad na pitanje koje mi je moj tata postavio, prije 48 godina.Voliš li ono što radiš, pomažeš li drugima, učiš li?Moj tata mi je dao dar tri moćna pitanja koja su ostala u mom srcu.Ovo je bio moj kompas ka uspijehu.

Čak i ako zaboravite ova tri pitanja, držite se jedne jednostavne tačke : nikada ne odbijajte poljubac od osobe koja vas voli.

Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.