Budizam : Jurenje sreće nas čini manje srećnim!
”Budući da ne mogu izliječiti smrt, bijedu i neznanje, ljudi su odlučili, da bi bili srećni, da ne misle o takvim stvarima.” – Pascal
Kaže se da živimo u hedonističkim vremenima, u kojima se čovječanstvo izgubilo u kotovo manijakalnoj potrazi sa užitkom i srećom.
Thomas Jefferson u Deklaraciji o nezavisnosti spominje ” težnju za srećom” kao jedno od naših neotuđivih i prirodnih prava.Više od nekoliko vijekova kasnije, čini se da je gospodin Jefferson u svakom slučajo bio dijelom u pravu o ‘potrazi’.
Danas, međutim, čini se da je postizanje sreće lakše nego ikad.Čak i ako istovremeno iskusimo sreću, čini se da je prolazna, eterična i ironično nezadovoljavajuća.Čini se da je sreća duh izvan našeg dohvata.
Možda je Pascal bio u pravu kada je vidio da nije imaginarna i neuhvatljiva ‘sreća’ koju tražimo, već samo nešto za naš um da se usredotočimo radije nego na našu predstojeću propast.Nije cilj sreće koji tražimo, već odvraćanje od svijesti naše smrtnosti i sve boli i patnje uključene u svjesno prihvaćanje nestalnosti života.Ubrzano blaženstvo uskoro će zasjeniti nemir i anksioznost, jer ako stanemo i i pokušamo utjeloviti sretne osjećaje, drugi osjećaji preplavljuju našu svijest .
Poput morskog psa, naši svjesni umovi moraju se nastaviti kretati zbog iluzije preživljavanja.
Zanimljivo je da je Pascal izabrao glagol ‘izliječiti’ u opisivanju naše borbe sa smrću, bijedom i neznanjem.Ako su ovi aspekti života uistinu bolesti, ostajemo potlačeni, a ne zbog nedostatka lijekova.Izrađivali smo alarmantan broj adiktivnih napitaka i napitaka halucinacija od vještica kako bi ukočili naše osjećaje.Postali smo tako kreativni sa našim ‘lijekovima’ da smo skoro sve pretvorili u ovisnost o drogi.Čak i jednostavna tehnologija – televizori, računala i telefoni – privlače nas u njihovu čaroliju i pomažu nam da trenutačno zaboravimo našu bijedu.
Ako su smrt i jadno neznanje bolesti, onda smo sigurno usred epidemije.Ne bi li bilo ironično da, omjesto da odbacimo smrt i patnju, prihvaćamo naših nekoliko trenutaka smrtnosti kako bismo pronašli dubinu mira i ravnodušnosti u jednostavnosti i tragediji našeg postojanja?
Potraga za srećom, dakle, može biti zapreka stvarnoj sreći
Možda je rješenje da dopustimo da se naša srca otvore i, umjesto da, ”razmišljamo o stvarima” , počnemo jednostavno prihvatati svaki blagoslovljeni nespretni trenutak između života i smrti.
Budina prva plemenita istina je bila da je smrtni život patnja.Naša duša uspijeva u takvoj beskonačnoj mogućnosti, ali naš svjesni um kruži užasom, tražeći sredstva za bijeg.Naši primarni napori su ‘borba’ ili ‘let’ i, generalno, prvorazredna karta za Fantasyland je poželjna opcija.
Budući da smo suosjećajni , Buda nam je dao drugu opciju osim poricanja i ovisnosti da okončamo našu patnju, što je jednostavno umrijeti našim iluzijama.
Kaže se da svaki strah proizilazi iz straha od smrti – pa ako zagrlimo našu smrtnost, a ne da bježimo od nje, tada bijes strahova oko kojih se formiraju naši životi slama na temelj ispod naše svijesti.
Postoji mnoštvo sredstava i metoda za osposobljavanje našeg svjesnog uma da se povjerimo i da postanemo obuhvaćeni svjesnošću sebstva kroz naše tijelo i povezanim s cijelim stvorenjem.Nije sreća koju tražimo, nego integracija i ravnodušnost s našim beskonačnim Izvorom.To je integracija naše smrtnosti s besmrtnošću koja nam pruža zadovoljstvo, mir i suosjećanje.
Tada je naša potraga prestala i konačno možemo da se odmorimo.
Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.