”Mislim, dakle postojim.”-Rene Dekart
Šta vam proleti kroz glavu kada pročitate ovu poznatu izjavu koju je napisao veliki filozof Dekart?Možda se osjećate radoznalo, pažljivo, poštovano.Možda ste saglasni ili ste možda potpuno zbunjeni!
Po mom mišljenju , ova deklaracija Dekarta je samo jedna polovica jednačine , jer bi sljedeći logični korak bio da se zapita :Ko koristi um da stvori te misli i onda ih oblikuje u ideje i presude?Koje ‘sopstvo’ doživljava ove misli?A kada bi razmišljanja prestala na trenutak , da li bi ‘sopstvo’ prestalo da postoji?
Na našem putu samo-istraživanja, prvi korak razumijevanja našeg ‘sopstva’ je proces samoproizvođenja.Da budemo autentični i i da budemo iskreni sami sebi, najprije moramo saznati na koje ‘sopstvo’ mislimo.Na primjer, da li je vaše pravo Ja ono koje se ljuti na šefa?Ili ono što je nestrpljivo u saobraćaju?Možda je tvoje pravo ja ono koje je ljubazno i drago prema svojoj porodici?Ili ono koje je depresivno na pomisao stanja svijeta?
Da li ste vi sve to zajedno?Ili možda nijedno od toga? Ko ste vi zapravo?
KO SI TI?
Ovo je jednostavno pitanje, a ipak je u samom srcu svih samorazumijevanja.ovo pitanje usmjerava vašu pažnju sa spoljašnjeg svijeta na unutrašnji.Na primjer: Ko je taj koji čuje ono što čuje?Ko je taj koji doživljava tvoje misli? Tvoja osjećanja?Tvoja čula?
Ako bih vas pitao ”Ko ste vi?”, Možete odgovoriti: ”Marko Marković”.Međutim , ako bih napisao riječi ”Marko Marković” na papiru i predstavio ih vama, da li biste se složili samnom da ste vi te riječi?Naravno da ne!Zašto?Zato što koristite te riječi da biste predstavili vašu kolekciju životnih iskustava.Možda biste rekli: ”Ja sam sin Darka Markovića”.Međutim, sada se predstavljate u odnosu na drugu osobu, ali ako bi ta osoba umrla da li biste i vi takođe nestali?
Možda biste mi onda rekli da ste rođeni 1988. godine ,imena vaših roditelja , vaša vjerska uvjerenja, imena vaših prijatelja iz djetinjstva i tako dalje.Ipak to je samo niz činjenica, ali one stvarno ne govore ko ste vi, samo kako ste dospjeli ovdje i vaša iskustva iz prošlosti.
Zamislite da sam vas stavio u potpuno prazan bioskop u trenutku kada ste rođeni i konstantno projicirao film na ekranu.U bioskopu je porpuno mračno i ne možete vidjeti svoje tijelo uopšte.U bioskopu nema nikog ko bi svjedočio vašem postojanju.Međutim, lik u filmu počinje da razgovara sa kamerom , tako se ispostavi da se obraća vama.Ne samo to, već u ovom bioskopu možete takođe osjetiti čulo vida, dodira, mirisa i zvuka, tako da ste potpuno apsorbirani u filmu.Postoji i glas u pozadini koji opisuje šta se dešava u tom filmu a vi imate potpunu kontrolu nad njim.
Za nas je veoma lako da zaboravimo na trenutak ko smo kada gledamo film – zamislite primjer iznad! Veoma je lako uvidjeti koliko se možemo apsorbovati u filmu naših života koristeći svih pet čula, i unutrašnjeg naratora kojeg možemo kontrolisati.Ovo nas navodi na to da vjerujemo da smo film koji se projicira na ekranu svijeta, a ne da smo osoba koja sjedi i posmatra.
Vječni unutrašnji eho
Postoji jedan jednostavan eksperiment koji bih želio da pokušam sa vama.Pogledajte na sat i pokušajte da ne mislite čitav jedan minut.
Vjerovatno će vam ovo bit izuzetno teško.U jednom trenutku u toku ovog eksperimenta, javiće vam se misao u obliku glasa – to je vaš narator koji će reći nešto vjerovatno slično ovome : ”Ovo je glupo.Da li je već prošla minuta?” ”A ne, prestani razmišljati!”
Svakodnevna stvarnost naših života je da ovaj glas – narator- nikad nije zaustavljen.Čak i sam sebi osgovara: ”Da li bi sada trebalo da provjerim onaj mejl?Ne, prošlo je samo pola sata od posljednjeg provjeravanja.” Da li ste se zapitali zašto je ovaj narator stalno prisutan u vašem životu?Ko odlučuje šta će reći?
Naravno, imamo svjesnu kontrolu nad onim što ovaj glas govori kada odlučimo da budemo svjesni toga iz praktičnih razloga kao na primjer : ”U koje vrijeme sam imao/la zakazano kod ljekara? A da, tačno, u 15h”.Većinu vremena ovaj glas, ovaj narator, predstavlja samo stalni eho u pozadini našeg uma.Većinu vremena nismo ni svjesni da naša životna iskustva ispunjavaju beskorisnim presudama , kao na primjer : ”Pogledaj ovaj cvijet u bašti, baš je lijep.”Ali ko nas je zapravo naveo na tu misao?Mi.I ko to sluša?Mi takođe.
Mi trošimo veliki dio svog života na proživljavanje životnih iskustava kroz misli, umjesto da direktno doživljavamo život.Ovo je važno zapamtiti, kao suštinski dio našeg putovanja samoupoznavanja , moramo shvatiti da nismo glas sa kojim se identifikujemo, nego iskusnik toga glasa.Iako taj unutrašnji glas ili narator imaju svrhu preživljavanja u tome što nam pruža osjećaj kontrole i komfora, ipak nam može stvoriti i mnoge probleme.Istina je ta , da ono što doživljavamo kao problematično u našem životu nema nikakve veze sa životom , ali itekako ima veze sa našim umom.Naš um, kako bi se osjećali sigurno u ovom svijetu , koristi glas u našoj glavi , naratora,kao način da se osjećamo pod kontrolom.Hodamo niz ulicu, i nas glas nastavlja priču o svijetu oko nas :”Pogledaj to cgno mače, kako je slatko.Onaj čovjek što mi prilazi prema meni izgleda čudno, bolje da prijeđem ulicu.Pitam se koliko je stara ta kuća”Sve oko nas je sada poznato i sigurno.
Na ovaj način pokušavajući da kontrolišemo svijet oko nas, naš unutarnji glas stvara buduća očekivanja i želja iz svijeta koji nisu uvijek ispunjeni, kao i strahovi i brige o sadašnjostikoje su zasnovane na pretpostavkama,takođe i dodir sa traumama iz prošlosti koje više ne postoje.
Odjednom ne živimo i tečemo sa sadašnjim trenutkom postojanja , umjesto toga sada živimo u unutrašnjem svijetu koji je stvorio naš um.Na kraju otkrijemo da se realnost ne pridržava zakona naše percepcije, a kada se percepcija iz naših snova i realnosti poklopi, počinjemo da patimo.
Biti izvan eha
Da stvarno pustimo naše potrebe za kontrolom i odupiranjem svijeta , zavisi od snage tog glasa u nama .Što smo više svjesni ovog glasa – ovaj unutrašnji narator i njegov uticaj na život- to više napredujemo i duhovno sazrijevamo , doživljavanje istinskog samorazvijanja.
Želim da se zaustavite i zapitate na trenutak : Kada ste posljednji put bili zadovoljni životom, i koliko dugo je ta sreća je potrajala?Često se desi da kada jedan problem riješimo odma dođe drugi, tako da se nikada ne osjećamo da smo sve riješili i da smo konačno srećni, i nikada se ne osjećamo kao kod kuće ili potpuno.
Dakle kako možete primjeniti u praksi ono što ste pročitali u ovom članku?Pa , kada doživite nešto za šta smatrate da je problem nemojte setruditi da ga odmah riješite.Umjesto toga, iskoristite taj problem kao priliku da se bolje upoznate i istražite, i zapitajte se : ”Koji dio mene je uznemiren i protivi se tome i zašto?” Takođe se možete pitati:”Koji dio mene je ljut zbog ovoga?Zašto sam ljubomoran/na i nesiguran/na?Zašto toliko ne volim ovu osobu?Jednom kada ste spoznali dio unutar sebe koji se odupire situaciji, zapitajte se: ”Ko je onaj koji je bijesan,ljubomoran,prezire?”Očigledno ako doživljavate taj osjećaj, onda morate biti odvojeni od tog osjećaja i ne možete biti ‘vi’.
Stvaranje ove razlike između onoga što mislite da jeste i onoga što zaista jeste suštinski je da iskusite pravu slobodu.Istina je da nemate kontrolu nad spoljašnjim svijetom, ali imate kontrolu nad vašim unutrašnjim svijetom koji percipira spoljašnji svijet.Zapamtite da 0vo niste vaše misli, presude ili osjećanja.ono što ste vi je neograničeno .’Vi’ ste iskustvo koje doživljavate.
Kada razvijete sposobnost da konstantno budete svjesni svoga prisustva , vaša duša, možete vratiti objektivnu razdaljinu koja vam je potrebna da se ne izgubite u filmu života.
Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.