Vikanje na djecu ne djeluje i zapravo je prilično štetno

Možda uvijek vičeš na svoju djecu, možda je ponekad, ali bude intenzivno, a možda se gotovo nikada ne događa. Ako vičeš, to je sasvim ljudski. Ali… saznaj kako vikanje i deranje utječe na tvoje dijete

Ponekad ti se čini da si jednostavno ne možeš pomoći i jednostavno počinješ vikati. Svi smo mi samo ljudi i u jednom trenutku puknemo. Ali to napravimo jednom i vikanje postupno postaje navika

Podizanje glasa na djecu kao način discipliniranja jedna je od rijetkih prihvatljivih metoda koje su preostale u svijetu roditeljstva. Ali jedna stručnjakinja kaže kako bi i ovu opciju trebalo preispitati, jer nije štetna samo za razvoj djeteta u određenim slučajevima, već je i neučinkovita

Dr. Laura Markham, klinička psihologinja i autorica knjige Mirni roditelj, Sretna djeca: Kako zaustaviti vrištanje i započeti povezivanje otkrila je negativne aspekte vikanja na djecu, istovremeno priznajući kako je teško održati se u ovom stresnom svijetu roditeljstva i prestati vikati. 

Iako je dobra vijest da je podizanje glasa kod djece sigurno manje štetno nego udaranje (pod uvjetom da nije riječ o verbalnom zlostavljanju), loša vijest je da bi zapravo to moglo utjecati na tvoj odnos s djetetom kad uđe u pubertet.

Utječe na razvoj mozga

Kad vičeš na svoje dijete, ti ne uništavaš baš njihov razvoj mozga. Ali to na neki način mijenjaš. Dr. Markham je objasnio da tijekom mirnog ili umirujućeg iskustva moždani neurotransmiteri “govore” da smo sigurni pomoću određenih biokemikalija. “Tada dijete gradi neuronske puteve kako bi se smirilo“, kaže ona.

Ali kad dijete kojem se još razvija mozak zaplače, događa se suprotno. “Dijete oslobađa biokemijske tvari koji govore borba, bijeg ili smrzavanje. Možda će te udariti. Možda će pobjeći. Ili se smrznuti i izgledati poput jelena kad ih zabljesnu farovi. Ništa od toga nije dobro za stvaranje mozga”, rekla je.

A ako se to i dalje događa, tada ponašanje kao odgovor na vikanje postaje trajna pojava.

To nije komunikacija

Zamisli da ti svaki put kad si na nekom sastanku netko viče na tebe. Kako bi se ti osjećala? Bi li ga slušala? Vjerojatno ne. Isto je i s djecom. 

Nitko ne voli da se viče na njega. “Kad roditelji viču, djeca slušaju, ali samo slušaju i pristaju, a zapravo ništa nije doprlo do njih i tvoj utjecaj je sve manji”, kaže dr. Markham.

Mlađa djeca će možda početi plakati, a starija djeca će jednostavno izgledati dosadno – obje reakcije znače da te dijete više blokira nego sluša.

 | Author: ThinkstockFOTO: THINKSTOCK ; Posramljivanje i kažnjavanje nisu učinkovite odgojne metode

To je zastrašujuće

Ti si svom djetetu zvijezda, vide te tri puta većim od njih i ti mu daješ najvažnije stvari u njihovom životu. Ali kad ih uplašiš na neki način (u ovom slučaju konstantnim vikanjem) rušiš to povjerenje i istinski ih plašiš.

Napravili su studije u kojima su snimljeni ljudi koji viču. Kad su ih reproducirali na subjekte, nisu mogli vjerovati koliko su im iskrivljena lica”, kaže dr. Markham.

A za razliku od odrasle osobe koja ima zrelost za suočavanje s gnjevom drugog, trogodišnje dijete to jednostavno ne može učiniti.

Umjesto vikanja, doktorica Laura Markham predlaže drugačiji način nošenja s takvom situacijom. Pristupi problemu sa smislom za humor ili daj svojoj djeci mirna upozorenja o kupljenju igračaka ili odlasku u krevet na vrijeme. Reagiraj empatički na situaciju tako da ju sagledaš iz djetetove perspektive, umjesto reagiranja na nered ili problem (usredotočite se na sreću koju tvoje dijete osjeća prije odlaska u krevet, a ne na ogromnu hrpu Lego kockica).

Normaliziraj vikanje

Kad vičeš na svoje dijete, učiš ga ga da je to normalan oblik komunikacije kad je osoba uznemirena ili ljuta … a svi znamo da nije. Dr Markham ističe da u jednom trenutku dijete neće ni trepnuti, a prije ga je zgražavalo – i to je kad znaš da se previše vičeš.

Nije samo dr. Markham ta koji savjetuje roditeljima da smanje glas kad discipliniraju svoju djecu. Ostala istraživanja potvrđuju njezinu preporuku.

Studija iz 2013. objavljena u časopisu Child Development pokazuje da bi vikanje na svoju djecu – definirano kao “vikanje, psovanje ili vrijeđanje“ – moglo biti jednako štetno kao i fizička kazna.

Štoviše, vikanje na djecu moglo bi imati dugoročno negativne učinke na njihovo samopoštovanje, a moglo bi dovesti i do drugih pitanja poput agresije i anksioznosti.

Koja je alternativa?

Jedna od taktika koju Markham predlaže je humor. Djeca se loše ponašaju i čine pogreške – to je normalno – i “ako roditelj reagira smislom za humor“, kaže Markham, ti si i dalje u mogućnosti održavati svoj autoritet i biti povezana s djetetom.

Osim ovoga, priušti si malo vremena, otvoreno razgovaraj o emocijama i budi vrlo odlučna u postizanju posljedica, a ne umanjivanju praznih prijetnji.

Roditelji, razumijemo da je način na koji odlučite disciplinirati dijete vaš osobni izbor. No, dobro je biti svjestan i učinaka različitih načina discipline na djecu, tako da mudro možete odabrati ono što najbolje djeluje i za vas i za vaše dijete.

Izvor: Miss Mama