ZAŠTO SE STALNO ZALJUBLJUJETE U POGREŠNE LJUDE – RUSKI PSIHOLOG OTKRIVA TAJNU: Ovo govori mnogo o vašoj ličnosti!

Zašto se zaljubljujem u pogrešne ljude – ako ste sebi nekad postavili ovo pitanje, pročitajte savet i otkriće ruske psihoanalitičarke! Postoji samo jedan način da izađete iz ovog začaranog kruga…

Ljubav je moćna sila za kojom tragamo celog života – čoveku je potrebna poput vazduha. “Osnova ljudske psihe je želja za ljubavlju. Dete je u početku preplavljeno ljubavlju prema majci, koju potom nastoji da ostvari kroz kontakt sa njom. Rezultati ovog prvog kontakta izražavanja ljubavi mogu biti veoma različiti i uticati na percepciju ljubavi u kasnijem životu.”, objasnila je psihoanalitičarka Nadežda Kutuzova.

Kada se zaljubimo taj osećaj nje neprocenjiv. Kao da dobijemo novu snagu, krila koja nam pomažu da osetimo neke nove visine, imamo moć da se borimo, stvaramo, a neobičan osećaj golicanja u stomaku čini da srce odlučuje i dominira nad raciom. Međutim, mnogi ljudi se zaljube u pogrešne osobe, razočaraju se, pate, naprave izbore koji nisu dobri… Iako s eiz ovog nauče lekcije, ostaju i emotivne rane. Nažalost, ovakvi odnosi se često ponavljaju, iznova i iznova… Zašto se zaljubljujemo u pogrešne ljude?

“Mehanizam zaljubljivanja je veoma komplikovan – to je kombinacija scenarija roditeljskih odnosa, traumatskih situacija iz prošlosti, osobina ljudske psihe i biologije”, rekao je egzistencijalni psihoterapeut Fedor Osipov .

Ljubav je, po njemu, sinteza mentalnog i fiziološkog. Na nivou psihe, osoba utiskuje roditeljske modele u odnose i nastoji da ih reprodukuje u odraslom dobu, a na nivou biologije ljubav je povezana sa proizvodnjom posebnih hormona, ili onim što se obično naziva hemijom među ljudima. Važnu ulogu u kriterijumima za izbor partnera igra društvo: priče o prinčevima i Pepeljugi sve češće ostaju samo u bajkama.

Prošla iskustva takođe u velikoj meri utiču na nečiju sadašnju i buduću percepciju ljubavi. Zaljubljujemo se u ljude koji donekle podsećaju na figure koje su značajne u našim životima i sa kojima su povezani nepotpuni emocionalni procesi. Frojd je ovo nazvao “neurozom ogledala”, odnosno ako se scenariji za glumu neuroze poklope, onda se pokušava da se ovaj događaj „odigrava“ do kraja i mi ćemo se zaljubiti u takvu osobu, posebno ako on liči na značajan lik iz našeg života

Jedan od neobičnih kriterijuma koji utiče na pojavu osećanja ljubavi prema određenoj osobi je miris. Naš mozak privlači određeni miris osobe – to je ono što se naziva hemija!

Osim toga, na izbor partnera utiče i “utiskivanje” određenih ključnih informacija u mozak tokom perioda razvoja deteta. “Zahvaljujući otiskivanju, dete već u ranom uzrastu snima slike prema kojima potom bira partnera”, objasnio je psiholog. Tokom puberteta, prema kandidatu bioloških nauka, može se uhvatiti jedan od članova porodice, a u starijoj dobi posebno se pamti slika takozvane “prve ljubavi”. Stoga je predmet ljubavi često po izgledu ili ponašanju sličan slici značajne figure u životu osobe.

Psihoanalitičarka Nadežda Kutuzova objašnjava da se pogrešni ljubavni izbori događaju jer se za partnera vezuju prevelika očekivanja. To su najčešće očekivanja koja žene imaju od sebe, ali kada ne postignu da ih ispune, mogu ih prebaciti na svog partnera. “Na primer, žena koja je preplavljena strahovima oko izgradnje karijere, nepovratno se zaljubljuje u ambicioznog muškog karijeristu.” , primećuje je psiholoanalitičarka.

Među ostalim uobičajenim oblicima neobičnih manifestacija romantičnih osećanja, tu je ljubav prema junacima knjiga, TV serija i istorijskih likova. Platonska, ili izmišljena, ljubav ima duboke psihološke osnove i nije tako bezopasna kao što se čini. Kako je primetio psiholog Fedor Osipov, zaljubljivanje u nepristupačne likove je neka vrsta pokušaja da se pobegne od stvarnosti ili da se stvarni odnosi zamene platonskim. “Ljudi se zaljubljuju u imidž heroja koji su, najverovatnije, već sreli u svom životu. Takva ljubav je projekcija nekih idealnih ideja o partneru, a govori i o nezrelosti osobe da izgradi punopravnu vezu”, objasnio je on. Psiholog Nadežda Kutuzova je dodala da je zaljubljivanje u likove u knjigama ili filmovima povezano sa izbegavanjem prave ljudske intimnosti, kao i sa strahom od izgradnje te intimnosti.

Ako se osoba zaljubljuje samo u one koji su mnogo stariji, onda je, prema psihologu Gaskovu, to zbog nedostatka ljubavi roditelja u detinjstvu. Ili obrnuto, bilo je previše ljubavi roditelja. Čovek želi u takvoj vezi, takoreći, da ponovo proživi psihotraumu iz detinjstva i zatvori geštalt. Moguće je osloboditi se takve ljubavi, kako kažu psiholozi. Da biste to uradili, potrebno je identifikovati nesvesne strahove osobe u vezi sa odnosima, ali je malo verovatno da će to biti učinjeno bez pomoći stručnjaka.

Psiholog Kutuzova savetuje: za ljubav bez razočarenja i bola potrebno je zauzeti odraslu poziciju u vezi. Odnosno, ne samo da zahtevate pažnju i ljubav prema sebi, već i da budete spremni da sve ovo podelite sa drugima.

“Problem sa ljudima koji su gladni ljubavi je što oni sami ne žele da vole druge. Ako čovek ume da a vodi zanimljive razgovore, da bude empatičan, da pruži podršku drugima, a da pritom zadrži sopstvenu strukturu života i interesovanje za sebe, onda neće imati problema sa ljubavlju. Ako sve ovo naučite, onda će oni koji žele pohrliti k vama, a vi ćete od njih izabrati odgovarajućeg partnera za sebe”, otkrila je jednostavnu tajnu.

Izvor: Sensa