20 SAVETA NAJPOZNATIJE RUSKE UČITELJICE JULIJE: Evo kako pravilno da vaspitate svoje dete!

Julija Gipenrejter je savremena ruska psihološkinja. Njeno istraživanje posvećeno je eksperimentalnoj psihologiji, porodičnoj terapiji i neuro- jezičkom programiranj

Julija Gipenrejter je napisala nekoliko knjiga posvećenih komunikaciji sa decom, pravilnom razumevanju i slušanju deteta. Donosimo vam njenih 20 saveta za roditeljstvo:

1. Neposlušnost je jedino što dete može da se suprotstavi maltretiranju roditelja.

2. “Problematična”, “teška”, “nestašna” i “nemoguća” deca, kao i deca “kompleksna”, “potunjena” ili “nesrećna” uvek su rezultat nepravilno razvijenih odnosa u porodici.

3. Bezuslovno prihvatiti dete znači voleti ga ne zato što je lepo, pametno, sposobno, odličan đak i tako dalje, već samo tako, samo zato što jeste dete i što je tu!

4. … što se dete više grdi, to mu je gore. Zašto se ovo dešava? Jer vaspitanje deteta uopšte nije trening. Roditelji ne postoje da bi kod dece razvijali uslovne reflekse, piše Stil.

5. Što se roditelji češće ljute na dete, grde ga, kritikuju, ono brže dolazi do generalizacije: “Ne sviđam im se”.

6. …disciplina dolazi nakon uspostavljanja dobrih odnosa sa detetom, nikako pre njih.

7. Ne mešajte se u rad deteta, ako ono ne traži pomoć. Svojom neintervencijom obavestićete ga:

“Naravno, ti to možeš!“… Druga stvar je ako je naišao na ozbiljnu poteškoću koju nije mogao da savlada. Tada pozicija neintervencije nije dobra, može samo da donese štetu.

8. Ako je detetu teško i spremno je da prihvati vašu pomoć, obavezno mu pomozite. Pri tome, uzmi na sebe samo ono što on sam ne može, ostalo prepusti njemu; kako dete savladava nove radnje, postepeno ih prenosite na njega.

9. Ličnost i sposobnosti deteta razvijaju se samo u aktivnostima kojima se ono bavi svojom voljom i sa interesovanjem.

10. Tinejdžerska moda je kao boginje – teško je kad se pojavi, ali kasnije shvatite da to svako dete mora da preleži.

11. Dozvolite svom detetu da se suoči sa negativnim posledicama svojih postupaka (ili nečinjenja). Tek tada će odrasti i postati “svestan”.

12. Seješ delo – žanješ naviku, poseješ naviku – žanješ lik, poseješ karakter – žanješ sudbinu! Možete izraziti svoje nezadovoljstvo pojedinačnim postupcima deteta, ali ne i detetom u celini.

13. Možete osuditi postupke deteta, ali ne i njegova osećanja. Nezadovoljstvo postupcima deteta ne bi trebalo da bude sistematično, inače će se razviti u odbacivanje njega.

14. Nepoželjno ponašanje deteta je normalna reakcija na abnormalne uslove života.

15. Stroga majka je emotivno ograđena od deteta, bar se ono tako oseća.

16. Neka vaše dete bude ono što jeste. Ne guraj ga stalno. Ne uči ga. Ne drži mu predavanja. Ne pokušavajte da ga uzvisite. Ne terajte ga da uradi bilo šta!

17. Nije li manje poznato da posmatranje toka sopstvene aktivnosti ometa ovu aktivnost, ako ne i potpuno uništava? Prateći rukopis, možemo izgubiti misao; pokušavajući da izražajno čitate– prestanete da razumevate tekst.

18. Samospoznaja i samoobrazovanje je prva dužnost roditelja i nastavnika ako tvrde da odgajaju dete. Bez ovog ličnog rada, umesto da dete uvede u kulturu, oni ga opterećuju sopstvenim problemima.

19. U svim slučajevima kada je dete uznemireno, uvređeno, neuspešno, kada je povređeno, postiđeno, uplašeno, kada je prema njemu postupano grubo ili nepravedno, pa čak i kada je veoma umorno, prvo treba da mu date do znanja da znate za njegovo iskustvo (ili stanje), da ga “čujte”.

20. Ne zahtevajte od deteta nemoguće ili teško. Umesto toga, pogledajte šta možete promeniti u vezi sa životnom sredinom.

Izvor: Stil Kurir