Imajući blog sa stotinu hiljada pretplatnika, svakodnevno primam niz poruka od čitatelja.Većina njih su ljubazni i podržavaju me, za koje sam zahvalan.Međutim, postoje neki čitatelji koji mi šalju poruke koje su neprijateljske,negativne i pune bijesa.
Obično mislim da mogu razumjeti zašto se to dešava – možda ono nisu saglasni sa onim što pišem ili im dodiruje neke skrivene prihološke rane, i oni reaguju na ovaj način i koriste ga kao odbrambeni mehanizam.Na primjer, otkrio sam da svaki put kad objavim članak protiv dogmatske religije temeljene na strahu, čini se da mnogi ljudi iskači iz svojih stolica i ulijevaju svu mržnju kroz tastaturu, što samo pokazuje koliko su nesigurni sa svojim vjerskim uvjerenjima, i da su tako povezani sa određenom dogmom, osjećaju da napadajući dogmu ja napadam njih.Dakle, njihova prirodna reakcija je da se bore slanjem takvih poruka.
Čuvajte se, ovdje ne govorim o kritici – volim primati konstruktivnu kritiku i uvijek je uzimam u ozbiljno razmatranje.Kritika, kada se uputi sa dobrim namjerama, može promijeniti um ili transformisati život.Ono o čemu ja pričam su ljudi koji ne daju nikakve pritužbe na poentu mog pisanja – samo me nazivaju pogrdnim imenima, a neki od njih čak i prijete da će se odjaviti sa mog bloga ako nastavim pisati na određene teme.Ne zanima me gubitak pratilaca – ono o čemu brinem je iskrena komunikacija sa mojim čitateljima izvan svega.
Ja se ne suprotstavljam ovom neljubaznom ponašanju samo na internetu , nego i u stvarnom životu.Zapravo, razmišljajući više o tome koliko često susrećem ljude koji se tako ponašaju, čini se da je svijet poprilično popunjen neprijateljima, pa ne čudie me da se neljubaznost smatra normalnom u našoj kulturi.Pitanje je, zašto je tako? Zašto postoji toliko mnogo ljudi koji ne pokazuju ljubaznost i suosjećanje prema svojim bližnjima?
Korijeni neljubaznosti
Pogledajte oko sebe i vidjet ćete da konkurencija vlada gotovo svuda.To je zato što se od mladosti ljudi uče da se takmiče sa drugima – takmiče se sa svojim rođacima, kolegama, prijateljima i partnerima.
Natjecanje je veliki dio svakodnevnog života.U stvari, mnogo društva koje poznajemo srukturno se temelji na konkurenciji.Razmislite, na primjer , naš trenutni ekonomski sistem.Znog umjetne oskudice kreirane novcem, ljudi se moraju natjecati jedni s drugima kako bi ‘zaradili za život’.Rođeni u ovom sistemu, razmišljamo o natjecanju kao nečemu što je neizbježno i nešto u čemu moramo učestvovati.
Vjerujemo da je natjecanje dobra stvar i oni koji su bolji u tome su takođe bolji u životu.Ali šta to znači?Da naša dobrobit zavisi od nadmašivanja drugih.NIje ni čudo da ne želimo drugima dobro i brinemo samo o našoj ličnoj dobiti.Zapravo, bojimo se drugih toliko da smo izgradili debeli zid između nas kako bismo se mogli odjećati sigurno i zaštićeno.To je prilično očigledno zbog načina na koji komuniciramo sa onima koje susrećemo.Mi ih ne tretiramo s ljubaznošću, suosjećanjem i ljubavlju.Mi smo hladni, na distanci i gotovo ne pokazujemo nikakvo interesovanje.Osjećajući se tako nepovezano sa drugima, zaboravili smo na našu humanost.
Neljubaznost, dakle,ima psihološke korijene, koje ojačavaju samu strukturu našeg socioekonomskog sistema.I iako je neljubaznost prisutna svuda oko nas, malo nas može vidjeti negativne učinke koje ostavlja na nas, i na individualnoj i na socijalnoj razini.
Posljedice neljubaznosti
Zbog načina na koji živimo , većina nas doživljava veliku patnju.Ako posmatrate ljude, shvatit ćete da opšte u životu ne uživaju – u stvari, mrze život i žele da ga okončaju.Žele ostaviti svoju prošlost iza sebe početi ponovo živjeti na način koji će im donijeti zadovoljstvo, ali ne znaju kako to postići.
Šta je ono što donosi najviše zadovoljstva?Odgovor je jednostavan : ljubavni odnosi.Bez obzira na to koliko novca ili materijalnog bogatstva posjedujete, ako je srce prazno, bićete u stalnoj emocionalnoj boli.Ako se bojiš drugih i takmičiš se sa njima, kako ćete onda stvoriti dobre odnose?Ne možete, jer ljubav zahtjeva povjerenje,intimnost i prijateljstvo.Zato se osjećamo otuđeno – vidimo da je svijet izvan nas, odvojen od nas, i konstantno imamo osjećaj da bježimo ili borimo se protiv njega.
Naš pogled na svijet nas je odvojio jedne og drugih, donio nam toliko patnje, a taj osjećaj odvojenosti nas dovodi do neljubaznog ponašanja, što nas još više razdvaja.Kada smo neljubazni prema dugima, učimo ih da oni budu takvi prema nama, a zatim oni nas opet navode da budemo još neljubazniji nego prije.Kao što možete da primijetite zarobljeni smo u začaranom krugu neljubaznosti i ako ne odlučimo taj krug prekinuti, nikada se nećemo uspjeti osloboditi naše patnje i živjeti u miru i radosti.
Razvijanje ljubaznosti
Svi duhovni majstori su kroz vijekove učili o važnosti razvijanja dobrote i suosjećanja , ne osuđujećeg stava prema bližnjima.Za većinu ljudi to izgleda veoma teško.Bez obzira na to koliko ljubazni i suosjećajni pokušavamo biti , živeći u društvu neljubaznih ljudi brzo poprimimo neljubazno ponašanje.Pa kako možemo ostati ljubazni čak iako smo okruženi neljubaznošću?Ili, još važnije, je li uopšte moguće biti ljubazan u neljubaznom svijetu?
Naravno, to je lakše reći nego učiniti, ali to je svakako moguće.Ne govorim o tome da se pretvaramo da se lijepo ponašamo prema ljudima, kao što mnogi rade da bi podigli svoj ego, već da se zapravo brinemo i pokazujemo ljubav.Govorim o tome da iz srca komuniciramo sa njima, tretiramo sa poštovanjem i prijateljski se odnosimo.Da bi se to dogodilo, međutim, moramo promijeniti čitav naš pogled na svijet.
Do sada naš pogled na svijet je bio razdvajanje – ja sam ovdje, ti si tamo…mi smo razdvojeni jedni od drugih.Taj osjećaj otuđenosti doveo je do svih sukoba u društvu, a jedini način da se to okonča jeste da shvatimo da je to samo iluzija .U stvarnosti svi smo mi povezani na dubokoj razini, a naše blagostanje zavisi od dobrobiti oko nas.Stoga, ono što uradimo drugima, radimo sami sebi.Kada potpuno razumijemo tu činjenicu naše će srce biti ispunjeno.Ljubaznost će tada biti u našoj prirodi i moći ćemo je izraziti u svakom aspektu našeg života.
Stvaranje kruga ljubaznosti
Svestan sam da se ljudi neće jednog dana probuditi i odjednom se početi međusobno voljeti, ali čvrsto vjerujem da svako od nas može od ovog trenutka početi se ponašati na više ljubazan način i to može imati ogroman uticaj na svijet.
Ljubaznost se može širiti poput virusa.To je plamen vatre koji se širi od srca do srca, s jedinom razlikom koja umjesto da spaljuje ona smiruje, iscjeljuje i donosi zadovoljstvo koga god dotakne.
Radeći ljubazna djela, sijemo sjeme ljubavi.Naravno, može potrajati neko vrijeme prije nego što se ukorijeni, ali prije ili kansije to je neizbježno.
Sijte sjeme ljubavi, prijatelji.
Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.
Sami ste vrlo dobro rekli o odnosu medju ljudima,o njihovoj moci o rasudjivanja za ono sto je dobro sto lose,sto istina a sto laz.Na zalost to je nasa realnost,daleko smo od ljubaznosti,vrlo nam je lako nekoga izrugati nego pohfaliti,sa retkim izuzetcima i moje postovanje prema takvim ljudima.Vi produzite da radite vas posao,po meni to je veoma humano i hvala vam sto mogu nest lepo procitati.Ja sam nedavno pronasla vase tekstove i sledim ih i po nesto primenim.Puno pozdrava .
Neizmjerno nam je drago da ste našli pouku u tekstovima , i da možete da pomognete sebi i drugima primjenjujući neke stvari koje ste pročitali kod nas .
Hvala što nas pratite ,
veliki pozdrav i svako dobro za vas. <3