Nekad sam se punila intenzivnim, gorućim bijesom prema Tebi.
Kako si mogao dopustiti da mi se ovo dogodi?
Jesam li počinila taj veliki grijeh koji te je izazvao da me kazniš? Ako sam dijete Božje, zašto je moj život postao personifikacija boli? Ne bi li me trebalo zaštititi od tih oluja?
Bila sam tolika neznalica i imala pravo imati povjerenja u Tebe, znati da su sve stvari i emocije koje sam doživljava imale veliku svrhu i dugo su mi služili. Shvatila sam da bez patnje ne može biti suosjećanja. Vi ste stavili ovu veliku bolest u moj život da me pretvori u osobu koju ste već znali da sam.
Gledajući unatrag u svim vremenima koje nikad nisam mogla proći, očito sam i dalje prolazila, inače, ne bih bila ovdje. Koristio si moju bol da me približiš sebi i postala sam bolji čovjek zbog svih uragana koje sam podnijela. Dao si bol u moj život da me ne baci na koljena, nego da me ponovno podigne.
Gospodine, molim te, oprosti mi što sam tako slijepa da vidim da si me nosio kroz sva moja gruba mora i nikada me nisi napustio. Oče, hvala ti na mojoj boli. Zahvaljujem vam na svim lekcijama koje sam naučila i kako je svaka bol bila kao glina u rukama: polagano oblikovala dušu. Zahvaljujem vam na boli koji me je ojačao i otvorio oči za toksičnost na ovom svijetu. Hvala ti za bol koja me stvorila.
Hvala ti za patnju koja me je napravila suosjećajnom.
Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.