Brus Li je postigao sve svoje životne ciljeve prije svoje smrti u 32. godini zbog OVE osobine
|Zamislite ovo: Godina je 1969. Mršav, neopisiv covjek iz Azije sjeda da napiše pismo. Ne možete znati gledajući ga, ali njegov glas je visok; čini se da nije ništa posbeno. Ne postoji šansa da znamo da će postati jedan od najuticajnijih ljudi dvadesetog vijeka – ali taj čovjek je Brus Li.
Kome piše pismo? Sebi. Evo šta je napisao:
Moj glavni cilj
Ja, Brus Li, postaću prva najplaćenija istočnjačka zvijezda u Ujedinjenim Američkim Državama. Za uzvrat ću dati najzabavnije performanse i pružiti najbolji kvalitet u kapacitetu glumca. Sa početkom 1970. ja ću postići svjetsku slavu i od tad do kraja 1980. imaću 10,000,000 dolara. Živjeću kako želim i postići unutrašnju harmoniju i sreću.
Brus Li
Jan. 1969
Nakon četiri godine, umro je…ali je ostvario sve svoje ciljeve i mnogo, mnogo više, zauvijek mijenjajući lica kako filma tako i borilačkih vještina. Kada je umro imao je samo 32. godine.
Zamislite koliko je samopouzdanja potrebno da se napiše takvo pismo. Moglo bi se činiti čudno sa tom naizgled krhkom figurom, ali stvari koje je napisao, kao one sakupljene u knjigama poput “Pisma Zmaja” i “Udarne misli”, pomažu nam da shvatimo.
Na primjer, uzmiteu obzir sljedeće pismo, koje je Li napisao kao 21-godišnjak u Sijetlu, na Univerzitetu u Vašingtonu:
Draga Perl,
Ovo pismo je teško razumjeti. Sadrži moje snove i moje načine razmišljanja, u cjelini, možeš to zvati mojim načinom života. Biće poprilično zbunjujuće jer je teško pisati tačno onako kako se osjećam. Ipak želim da napišem i obavjestim te o tome. Potrudiću se najbolje što mogu da napišem razgovjetno i nadam se da ćeš i ti takodje otvoreno razmisliti o ovom pismu, i ne dolaziti do zaključaka do kraja. Postoje dva načina stvaranja dobrog života, jedan je rezultat napornog rada, a drugi rezultat imaginacije (zahtijeva rad takodje, naravno). Činjenica je da rad i štednja stvaraju sposobnost, ali bogatstvo, u smislu zdravlja, je nagrada čovjeka koji može misliti na nešto o čemu niko ranije nije razmišljao. U svakoj industriji, u svakoj profesiji, ideje su ono što Amerika traži. Ideje su Ameriku učinile onakvom kakva ona jeste, i jedna dobra ideja će napraviti od čovjeka ono što on želi da bude.
Jedan dio mog života je Kung Fu. Ova umjetnost utiče odlično na mene po pitanju mog karaktera i ideja. Vježbam Kung Fu kao fizičku kulturu, vrstu mentalnog treninga, metod samoodbrane, i načina života.
Kung Fu je najbolji od svih borilačkih vještina; Iako kineski izvodi džuda i karatea, koji su samo osnove Kung Fu-a, cvjetaju
svuda oko nas. To se dešava zato što niko nije čuo za ovaj izvanredni sport; takođe nema kompetentnih instruktora…vjerujem da moje godine vježbanja podržavaju moju titulu da postanem prvi instruktor ove vještine. Još nekoliko godina je ispred mene da usavršim svoje tehnike i karakter. Moj glavni cilj je, iz tog razloga, da uvedemo prvi Kung Fu institu koji će se kasnije širiti svuda oko nas (postavio sam rok od 10 do 15 godina da završim svoj projekat). Moj razlog za to nije čista namjera da zaradim novac. Motiva je mnogo i među njima su: Želim da svijet sazna za veličinu ove kineske umjetnosti; Uživam u predavanju i pomaganju ljudima; Želim da imam dobar dom za svoju porodicu: Volim pokretati nešto novo; i zadnje ali i jedan od najvažnijih je zato što je Kung Fu dio mene.
Znam da je moja ideja ispravna, i zato će rezultati biti zadivljujući. Ne brinem zaista za nagradama, već da pokrenem mašinu da ih postignem. Moj doprinos će biti mjera nagrade i uspjeha. Prije nego što je umro, pitali su pokojnog dr. Čarlsa P. Steimetza, genija elektrike, o njegovom mišljenju “Koja grana nauke će napraviti najveći pomak u sljedećih dvadeset pet godina?” Zaustavio se i promislio par minuta a zatim kao munja odgovorio “duhovna realizacija.” Kada covjek dodje do svjesne vitalne realizacije tih velikih duhovnih sila u njemu i počne da koristi te sile u nauci, poslu i životu, njegov napredak u budućnosti će biti neuporediv. Osjećam da imam tu ogromnu kreativnu i duhovnu silu u meni koja je veća od sudbine, veća od samopouzdanja, veća od determinacije, veća i od vizije. Ono je sve to kombinovano. Moj mozak postane namagnetisan ovom dominantnom silom koju držim u šaci. Kada bacite kamenčić u bazen sa vodom, kamenčić stvara serije krugova koji se šire dok ne obiđu cijeli bazen. Upravo ovo će se desiti kada svojoj ideji dam detaljan plan akcije. Trenutno, mogu projektovati svoje misli u budućnost, mogu vidjeti iznad sebe. Ja sanjarim (zapamti da praktični sanjari nikada ne odustaju). Možda sad nemam ništa osim malog smještaja u podrumu, ali onda kada moja imaginacija počne da radi punom parom, mogu da vidim, naslikano na platnu mog uma, sliku finog, pet ili šest spratova velikog Kunf fu instituta sa granama svuda po Americi. Nisam lako obeshrabljen, spremno vizualizujem sebe kako prelazim prepreke, prevazilazim smetnje, dostižem “nemoguće” misije. Bila to Božija volja ili ne, osjećam snažnu silu, tu nezaustavljivu snagu, nešto dinamično u meni. Ovaj osjećaj zahtijeva opis, i ne postoji doživljaj sa kojim mogu da uporedim ovaj osjećaj. To je nešto kao snažna emocija pomiješana sa sudbinom, ali mnogo snažnije.
Sve u svemu, cilj mog planiranja i rada je da nađem pravi smisao života – unutrašnji mir. Znam da skupina svih stvari koje sam spomenuo ne doprinosi nužno unutrašnjem miru; ipak, može biti ako posvetim (svoju energiju) stvarnim sopstvenim uspjesima radije nego neurotičnoj borbi. Da bih postigao ovaj unutrašnji mir, učenje odreda taoizma i zen-a pokazali su se korisnim…
Ljudi će vjerovatno reći da sam previše svjestan uspjeha. Pa, nisam. Vidiš, moja želja je da iskoristim znanje koje imam. Samo sam prirodan, tako da u meni nema straha od sumnje.
Perl, uspjeh dolazi onima koji postanu svjesni uspjeha. Ako ne ciljaš na objekat, kako do vraga uopšte misliš da možeš pogoditi.
Topli pozdravi,
Brus
Kakvo pismo! Koliko malo ljudi može posjedovati toliko samopouzdanja, a kamoli sa 21 godinu?
Nekoliko stvari se izdvaja dok neko vrijeme proučavate pismo. Uzmite u obzir sljedeće:
Apsolutno samopouzdanje
Najveći ključ Li-ovog uspjeha je bilo njegovo samopouzdanje, i trebale su mu godine treniranja, mentalnog i fizičkog, da ga izgradi.
Nagrada kroz doprinos
Li je znao da je činio dobro svijetu, a bogatstvo koje se nagomilavalo bilo je samo srećni dodatak tome.
Intenzivna namjera
U Lijevom pismu, često je govorio o “duhovnoj sili”, ali mi govorimo o sveobuhvatnoj, svrsi koja pokreće. Sve što je Li radio, radio je iz jednog razloga, a to je postizanje sopstvenih ciljeva.
Kao rezultat, Li je živio tačno onoliko koliko je oropovijedao u svojim pismima. Pročitajte ovaj dio ponovo:
Ako uvijek stavljate granicu na sve što radite, fizički ili bilo šta drugo, ono će se proširiti na vaš rad i u vaš život. Ne postoje granice. Postoje samo visoravni, i ne smijete ostati tu, morate ićiiza njih.
Gore navedeno pismo je iz “Pisma Zmaja”, koje je takođe vrijedno pročitati za dalje uvide.
Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.