Dajte sebi VREMENA i dopustite slomljenim krilima da ozdrave

Osjećam se hladno. Ali moje gnijezdo bilo je toplo. Zapravo, moje gnijezdo se osjeća teže. Otvorim oči malo, dovoljno da vidim da je  noć i da sam na tlu. Hladan povjetarac me golica.

Ali kako sam završila na tlu? Gledajući nebo, vidim gnijezdo. Tačno tamo gdje je oduvijek bilo. Ali ja nisam. Moje tijelo je umorno. Pokušavam otvoriti oči, ali se zatvaraju. Možda je to san.

vruća sam. Ne, hladno je. Ali osjećam toplinu sunca. Zatim, zašto su mi noge hladne? Moje su se oči otvorile u šoku. Nisam u mom gnijezdu! Osjećam bol u mojem tijelu. Ozlijeđena sam.

Pozivam pomoć. Ptica koja sjedi u gnijezdu čuje moje krikove boli. Gleda dolje, ali šuti. Tražim njenu pomoć.

Molim je da mi pomogne vratiti se u moj gnijezdo. Kažem joj da sam povrijeđen i ponovno pitam za njenu pomoć. Ali ona odbija pružiti pomoć. Okrene se i nestane u gnijezdo.

Osjećala sam se usamljeno i bespomoćno. Došla je nova noć, donosila hladnoću sa sobom. Ništa nisam mogla učiniti. Zato sam zatvorila oči i sanjala o svom toplom gnijezdu.

Došlo je jutro. Probudila sam se na isti način kao jučer – sunčeva toplina na leđima i hladna tjelesna temperatura ispod mojih nogu.

Moje tijelo je još uvijek boljelo. Ali morala sam ustati. Pokušala sam se kretati. Aaaa!!! Moja krila su ozlijeđena.

Bez obzira koliko sam pokušavala, moja krila nisu imala moć. Moje tijelo nije imalo hrane u svom sustavu. Odlučila sam se vratiti spavati, gdje bih mogla biti topla i jaka.

Je li netko pjevao? Gdje je moje gnijezdo? Još je tamo. Nedostajem li mu koliko ono meni nedostaje?

Dan za danom ležala sam tamo, gladna i slaba. Uskoro počinjem osjećati snagu. Moja krila se vraćaju u život. Sunčeva toplina postala je utješna. Moja su osjetila jača i onda sam letjela.

Letjela sam kao jaka, slobodna ptica na nebu života, smijeha i ljubavi.

Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.