Iskrena poruka mame: “Muž bi trebao biti prvi na listi prioriteta, čak ispred djece”

Svega mjesec dana nakon našeg vjenčanja, suprug i ja smo saznali da je test za trudnoću pokazao pozitivan rezultat.

Prošlo je osam i pol mjeseci braka, dok smo još uvijek pokušavali naviknuti se na uloge muža i žene, kada smo postali tata i mama. Iako nije bilo iznenađenje što smo oboje žarko željeli djecu, postati supruga i majka u istoj godini predstavljalo je značajan izazov. Prva godina roditeljstva bila je najteža u našem braku do sada, ali istovremeno i godina koja me naučila izuzetno važnoj lekciji: muž uvijek mora biti na prvom mjestu, čak i ispred djece. 

Ne shvatite me pogrešno; volim našu djecu i spremna sam učiniti sve za njih. No, ljubav prema mužu je dublja. Kada to kažem svojim prijateljicama koje su već majke, često budu iznenađene i zgrožene. Smatraju to kršenjem zlatnog pravila roditeljstva, koje nalaže da bi roditelj trebao žrtvovati sve za dobrobit svoje djece. Ali, ja ne prihvatam tu filozofiju. 

Za neke je apsurdno staviti djecu na drugo mjesto, no ja vjerujem da održavanje zdrave veze s mužem koristi cijeloj porodici. Kroz anketu stručnjaka na sajtu YourTango, polovina njih smatra da bi ženama muževi trebali biti važniji nego djeca. Razumijem ih. Veza između majke i djeteta je posebna i neraskidiva, ali vidim našu vezu s mužem kao ključnu za dobrobit cijele porodice. 

Stavljanjem njegovih potreba na prvo mjesto, smanjujem rizik od razvoda i pružam djeci priliku da odrastaju uz oba roditelja. Čvrsto vjerujem da je zdrav odnos između nas temelj za buduće odnose naše djece. Smatram da smo muž i ja prvi primjer uspješnog braka kojem će se ugledati. Kroz nas, djeca uče kako tretirati svoje partnere i kako partneri trebaju tretirati njih. 

Vjerujem da odrastanje u domu s roditeljima koji se vole i cijene ključno za pravilan razvoj djece. Zbog toga muža stavljamo na prvo mjesto. Iako rijetko možemo uhvatiti djecu da spavaju u našem krevetu, ako si možemo priuštiti samo jedno godišnje putovanje, idemo sami, bez griže savjesti, oslanjajući se na podršku porodice kako bismo si priuštili trenutke razgovora koji nisu vezani uz djecu. 

Za nekoliko godina, naša djeca će napustiti dom, i kada to vrijeme dođe, želim proslaviti uspješno obavljen roditeljski posao s voljenim mužem – a ne sjediti u mukloj tišini s osobom koja mi je postala stranac jer smo se godinama udaljavali jedno od drugoga.