Kada vas osuđuju ljudi koji ne znaju kroz šta prolazite u životu, pročitajte ovo

Možda prebrzo skačemo na zaključke. Vidimo djevojku s previše kratkom suknjom i označimo je kao “laku”. Vidimo momka s dugom kosom i zovemo ga “jezivim”. Vidimo tinejdžere koji su postali roditelji  i odmah pretpostavimo da su oni “neodgovorni”.

Zaboravljamo da još uvijek postoje ljudi pod tim oznakama – oni koji su osjetljivi i ljubazni, oni koji su komplicirani i pogrešno shvaćeni. Osuđujemo varalicu, ali se nikada ne pitamo zašto vara. Mrzimo nekoga zbog stvari koje čine, ali se nikad ne pitamo zašto to rade. Mi vidimo svijet iz uskog objektiva i pretpostavljamo da je to sve što postoji, a onda smo ozlijeđeni kad nam drugi rade isto.

Ako cijelo čovječanstvo ima jednu zajedničku stvar, to je ovo: svi smo nepravedno suđeni od strane nekoga ko nas ne razumije. Svako od nas je bio s druge strane glasine ili skandala, čak i same negativne misli. Svi smo bili obilježeni na načine zbog kojih se osjećamo neugodno, pa čak i posramljeno.

Ljudi koji ne znaju ništa više od vašeg imena, oblikovat će mišljenja o vama.Uvijek će biti netko tko pretpostavlja da vas razumije samo na osnovu jednog pogleda, ne znajući gdje ste bili, kamo idete ili gdje želite biti. Uvijek će biti ljudi koji misle da ste slabiji, manje inteligentni, manje sofisticirani ili manje ljubazni nego što jeste.

Ali ti ljudi vas ne poznaju.

Postoji razlika između ljudi koji vide ono što radite i ljudi koji vide vas. Prva osoba samo shvaća mrvicu situacije i izvlači zaključke od onoga što percipiraju. Drugi vas poznaju dovoljno dobro da razumiju vaše motivacije, ili barem shvate da  ima više priče nego što oni vide. To su mišljenja koja su važna. Ne onih ljudi koji vide samo komadić slagalice i odlučuju da razumiju cijelu situaciju, nego onih koji su vas promatrali i sastavili cijelu stvar i prepoznali veću sliku.

Naravno, teško je ne brinuti o onome što ljudi kažu. Teško je biti nepovrijeđen onime što misle. Teže je priznati da možda činimo iste stvari ljudima koje oni rade nama, da smo krivci za iste zločine koje osuđujemo.Da u u životima drugih ljudi, mi smo ljudi koji jednostavno vidimo ono što drugi rade, a ne tko su doista.

Volter je jednom napisao: “Bolje je riskirati spasiti krivu osobu nego osuditi nedužnu.” Možda je to nešto što možemo prakticirati u svakodnevnom životu. Umjesto da sudimo nekoga za nešto što mislimo da razumijemo, trebali bismo razmotriti druge strane priče koje ne možemo vidjeti.

Jer uvijek će biti stvari koje ne znamo.

Ne znam zašto neka djevojka nosi previše kratku suknju ili zašto neki dječak ima dugu kosu. Ne znam kako su tinejdžeri postali roditelji  – bilo da je riječ o ozbiljnosti ili pogrešci koja mijenja život.

Baš kao što nitko ne zna kako sam završio ovdje, na ovom mjestu na kojem sam sada, na ovom poslu koji radim, s prijateljima koje imam. Nitko – a mislim nitko – ne može definitivno osuđivati ono što sam učinio. Ili što si učinio. Jednostavno nije njihova stvar.

Zapamtite, istina je da nitko drugi ne zna cijelu priču. Vaša priča je vaša i samo vaša. Na kraju dana, svi smo samo ljudi koji rade najbolje s onim što smo dobili. Vi ste vaš vlastiti sudac i žiri, i samo vaše odobrenje vrijedni iznad svih.

Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.