Upoznao ju je na zabavi.Bile je tako izvanredna, mnogi momci su jurili za njom, dok je on bio tako normalan, niko nije obraćao pažnju na njega.
Na kraju zabave, pozvao ju je da popiju kafu zajedno, bila je iznenađena ali bivajući kulturna, pristala je.Sjeli su u lijep kafić , on je bio previše nervozan da bi rekao bilo šta, njoj je bilo neugodno, pomislila je , ”Molim te, pusti me samo da idem kući..”
Odjednom je upitao konobara : ” Molim vas, donesite mi malo soli.Htio bih je malo staviti u svoju kafu.” Svi su zurili u njega, tako čudno! Njegovo lice se zarumenilo, ali ipak, stavio je sol u kafu i popio .
upitala ga je znatiželjno : ” Odakle taj hobi ? ” Odgovorio je, ”Kada sam bio dječak, živio sam kraj mora, volio sam se igrati u moru, mogao sam osjetiit ukus mora, baš koa ukus slane kafe.Sada svaki put kada pijem slanu kafu, uvijek mislim na svoje djetinjstvo, moj rodni grad, nedostaje mi to mnogo, nedostaju mi roditelji koji još uvijek žive tamo.”
Dok je govorio, oči su mu se ispunile suzama.Ona je bila dirnuta.To su njegova iskrena osječanja, iz dna njegovog srca.Čovjek koji može pričati o nostalgiji, mora biti čovjek koji voli dom, brine o domu…Ona je takođe počela da govori, o njenom dalekom domu, djetinjstvu, porodici.
Bio je to jako lijep razgovor, takođe prelijep početak njihove priče.nastavili su da se viđaju.Otkrila je da je on zapravo čovjek koji ispunjava sve njene zahtjeve, imao je toleranciju, drago i toplo srce.On je bio tako dobra osoba ali skoro da ga je propustila!
Onda je njihova priča bila kao i svaka prelijepa ljubavna priča.Svaki put kada mu je kuhala kafu , nasula je malo soli u kafu, jer je znala da on voli tako.
nakon 40 godina, on je umro i ostavio joj je pismo u kome je pisalo : ” Draga moja, molim te oprosti, oprosti mi čitavu životnu laž.To je bila jedina laž koju sam ti rekao – slana kafa.Sjećaš li se prvi put kada smo pili kafu ? Bio sam toliko nervozan tada , zapravo sam htio šećer, ali rekao sam sol.Bilo mi je teško da se ispravim, pa sam samo pustio.Nikada nisam mislio da bi to mogao biti početak naše komunikacije! Pokušao sam ti mnogo puta ispričati istinu u životu, ali bilo me previše strah da to uradim, jer sam obećao da ti neću lagati ništa.Sada umirem, ne bojim se ničega pa ti govorim istinu.Ne sviđa mi se slana kafa, ima čudan loš ukus..A pio sam slanu kafu cijeli svoj život!
Od kada sam upoznao tebe, ne žalim ni zbog čega što radim za tebe.Imati tebe sa mnom je moja najveća sreća za cijeli život.Ako bi mogao živjeti opet, i dalje bi želio imati tebe za cijeli život, čak i ako bi morao ponovo piti slanu kafu.”
Njezine suze su natopile pismo.Jednog dana neko ju je upitao : ”Kakav je ukus slane kafe?” Ona je odgovorila: ” Sladak”.
Proslijedite ovo svima jer ljubav nije zaboraviit nego oprostiit, nije vidjeti nego razumjeti, nije čuti nego slušati, nije pustiti nego zadržati!
Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.