Mojoj majci, hrabroj ženi s najsvjetlijim umom i najljepšim osmijehom
|Ovo ide ženi koju najviše volim, ženi koja me drži i sklapa poput slagalice s mekanim, nježnim rukama onoliko puta koliko je potrebno; od kada sam imala četiri godine i prve igračke su došle u moj život, do prve simpatije, i kada sam imala 13 i novi svijet je učinio da izgubim smjer – ona me uvijek podsjetila ko sam.
Ovo ide ženi koja me bezuslovno voli i govori mi šta trebam čuti, čak i ako slomi moje srce.Uvijek je tu da se brine za svaki mali komad i pomogne mi da ga vratim na mjesto.
Ovo ide ženi čije sam oči, kosu i usne naslijedila, čija je snaga i beskonačna hrabrost usađena u mene kaos jeme koje je počelo rasti iskustvima i ljubavlju.Ženi koja je rekla da mi ne treba muškarac da bi bila sretna, da mi nije potreban muškarac da me podsjeti koliko sam božanstvena, da ne trebam junaka jer nisam princeza, ja sam borac.
Ovo ide za mudru dušu, ženi čije srce pumpa najčišću ljubav svima i čija usta govore samo riječi mudrosti.Ženi koja me podigla vlastitim rukama i čije je ljubav, poput majke prirode, hrani cvjetove i odjednom procvjetaju jendog dana, majčina podrška je poput sunca i njene lekcije kao kiša koja pada na cvijeće, koje dovoljno s oba cvjeta u prekrasan pogled.
Ženi s najsvjetlijim umom i najljepšim osmijehom.Ženi koja još nije promijenila svijet, ali ide ka tome.
Ovo je za moju majku, ženu koju volim najviše.
Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice