Uskoro je 2018. godina i konačno je došlo vrijeme da te pustim..

Gubljenje tebe nije bio jednokratni incident.Gubila sam te svaku put kada sam imala prazan osjećaj iznutra dok sam te posmatrala kako odlaziš.Gubila sam te svaki put kada sam se prisjećala vremena kada sam davala sve od sebe da ova veza uspije, a ipak činilo se da si mi svaki put nekako skliznuo kroz prste.

I u noćima kao što je ova, moj nepouzdan um i dalje podsjeća na male geste, tvoj glas, sve te male stvari koje si jednom činio a značile su mi cijeli svijet, a sada su samo podsjetnici onoga što sam imala i nemogu ga dobiti nazad.

Olujno nebo me podsjeća na tebe jer si ti bio oluja.A ja sam bila posljedica.Sve se desilo prebrzo između nas, baš kao što oluja dođe iznenada ali ostavi snažan uticaj – ostavljajući te ranjivim i uzbuđenim u isto vrijeme.

Ljudi mi govore da će stvari postati bolje i da će sunce opet izaći.Ali ja im ne vjerujem.

Vjerujem da će stvari postati bolje kada odlučim da prihvatim istinu bez obzira koliko teška može biti, i kada se konačno suočim s činjenicom da se neke stvari jednostavno moraju završiti i da smo spremni otvoriti nova vrata.

Jer, stvar je ta da, sve što radimo u životu je naš izbor.Biramo da volimo, da varamo, da lomimo srca, da se izvinjavamo i opraštamo i zaboravljamo.

I odlučivanje da se napustim i zaboravim je bilo kao postojanje i u oluji i u vedrom nebu.Jer ti si bio oboje – mirno more i nemirni talasi u isto vrijeme.Preživljavanje i katastrofa u isto vrijeme.

A sada te puštam.Dostigla sam prag boli i odlučila sam te osloboditi od sve ove konstantne konfuzije i ogorčenosti.

Neću juriti nekoga ko ne želi da ostane.Jer ne možete da zadržite nekoga ko ne želi da bude zadržan.Ostavljam te iza.Konačno se udaljavam od oluje zauvijek.

Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.