Mnogi ljudi vjeruju da će, ako budu činili dobra djela, biti nagrađeni. Nažalost, stvarnost je malo drugačija.
Često oni dobri ljudi koji čine dobra djela ne dobiju ono što zaslužuju. Zašto? Postoji nekoliko objašnjenja: 1. Opsesija. Često ne dobijamo radost i zahvalnost od ljudi jer se sami namećemo sa svojom pomoći i svojim uslugama. Pokušavamo da nametnemo ljudima ono što im nije potrebno.
Stralno kontrolišemo druge, unosimo neke negativne emocije, zahtjevamo i tražimo ono što je potrebno nama, a ne drugima. 2. Velika očekivanja. Morate da znate da nagrada za dobro djelo, za ljubaznost i nesebičnu pomoć koju ste pokazali ne dolazi odmah.
Već sama spoznaja da ste nekome pomogli u vama bi trebala da izaziva radost, bez potrebe da vam bilo ko pokazuje oduševljenje. Često nije tako, nego ljudi mnogo očekuju, a zapravo očekivanja treba svesti na minimum. 3. Ne umiju svi da daju i uzimaju. Često ljudi daju drugima, odnosno nude nešto što njima samima nije potrebno.
Na taj način sebe uzdižu u vlastitim očima i misle da čine dobra djela, ali se zapravo nikada ne upitaju da li je toj drugoj osobi zaista potrebno to što nude. Kada čovjek daje i uzima od srca onda postoji više dobrih djela. Ako nekome nešto treba, dajte mu to što traži, a ne ono što vama ne treba.
Često, kada želimo da budemo dobri, ponašamo se sebično i želimo da dobijemo zauzvrat nešto za svoja dobra djela. Ponekad čekamo priznanje drugih, a kada ga ne dobijemo postajemo ogorčeni. Zaboravljamo da se dobra djela čine da bismo ugrijali vlastito srce, a ne da bismo bili pohvaljeni.
Dajte uvijek ono što je potrebno, ne namećite ono što drugim ne treba. Uživajte u životu i sreći koju vam život nudi. Radujte se životu. U Indiji kažu da je jedno “uzmi” često mnogo bolje od dva “daću”.