Želim biti ovakva žena…
Imam 26 godina, to slatko mjesto u vašem životu, gdje postaješ ono ćeš uvijek biti. I, da budem iskrena, nisam sigurna da mi se sviđa ono što postajem.
Vidite, ja sam neuredna i haotična i uvijek imam malo previše za reći. Izgubila sam se u glavi daleko više nego što bih htjela priznati. Previše me briga što drugi misle.Previše pijem i premalo vježbam i osjećam se kao da sam stalno na rubu raspadanja čak i kad sve izgleda kao da ide dobro.
Kažu da su vaše dvadesete najbolje godine u vašem životu, ali stalno se osjećam kao da se konačno saberem samo da se raspadnem sljedećeg dana. Ali možda je to samo dio procesa.
Ne znam.
No, postoji određena nada koja se zadržava u vašim dvadesetima, ideja da još uvijek imate vremena da postanete tko želite biti. Najbolja verzija sebe. A kad počnem razmišljati o ženi koja želim postati, evo što mi pada na pamet:
Želim biti haotična, ali na pozitivan način.Želim biti žena koja zna kako se brinuti o biljkama i ne ubiti ih za tri dana. Želim ugostiti ljude na nedjeljne ručkove u svom prozračanom apartmanu koji ima policu s impresivnom zbirkom knjiga koju sam zapravo pročitala i ne odgađam čitati mjesecima nakon što ih kupim.
Želim biti žena na koju mogu računati njezini prijatelji i obitelj. Želim biti žena koja razumije politiku i ne boji se priznati kad ne zna nešto tako da tada može naučiti. Želim biti žena koja može razgovarati o finijim detaljima filma, koja zapravo može sjediti kroz film, a da ne mora uzeti 10 minuta pauze i igrati se na telefonu, jer je sjedenje još uvijek tako teško za nju.
Ali ja također želim biti žena koja je samo malo teška za progutati. Gruba oko rubova. Ona koja napreduje u kaosu i osjeća se najživlje kada stvari ne idu savršeno.
Još uvijek želim biti ja.
Jer ne želim biti savršena žena. Vjerojatno ću uvijek slučajno ubiti svoje biljke. Vjerojatno ću uvijek i dalje biti pretjerano ambiciozna s knjigama koje kupujem i uvijek ću se bojati priznati da znam puno manje nego što imam. Mislim da će moje srce uvijek biti previše teško za moje kosti, a ponekad ću poželjeti da su stvari različite, da sam drugačija. I možda ova žena koja je manjkava i usamljena i previše i premalo sve odjednom, još uvijek u redu.
Jer u konačnici samo želim biti žena koja voli svim srcem i koju vole zauzvrat. I mislim da sam već jesam ona. A to je više nego dovoljno za moj životni vijek.
Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.novipocetak.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.